Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo.

Marko 10:14

»O, izgledaš tako ozbiljno!« rekao sam svojoj dvaipolmjesečnoj unučici Leilani. Proučavala je moje lice uzdignute obrve dok sam razgovarao s njom. »I ja bih bio ozbiljan«, nastavio sam, »gledajući ovaj svijet. Ali znaš što? Mama te voli, tata te voli i Baba i Papa (naši nadimci) te također vole. No najbolje od svega, Isus te voli! A to znači sve!«

Tada se dogodilo. Poput oblaka koji propušta zrake sunce, njezina se obrva ispravila, a malo lice ozario je osmijeh koji mi je razgalio srce. Kao većina baka i djedova, želio bih vjerovati da me razumjela, što je malo pretjerano. Možda je uhvatila dio oduševljenja u mojim riječima. Ta nevina radost koja je sjala na njezinu licu podsjetila me na Isusove riječi da moramo primiti »Božjega kraljevstva kao dijete« (r. 15).

Isus je to rekao dok su donosili »k njemu djecu, da bi ih dotaknuo« i blagoslovio (r. 13,16). Ali učenici su ih prekorili, misleći da je Isus previše zauzet, što ga je razljutilo (r. 14,15).

Djeca su prirodno ponizna i ovise o odraslima. Da bismo primili Božju dobrotu u Kristu, i mi se moramo okrenuti od ponosa i priznati da ga trebamo u svemu. Dok to činimo, on beznađe ovoga svijeta zamjenjuje vječnim životom s Bogom. I to bi nam trebalo izmamiti osmijeh.

– James Banks

Abba Oče, pomogni nam ponizno živjeti u tvojoj dobroti i dijeliti ju s drugima.