Duhovna stvarnost

Hrabri zajedno

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva poslanica Solunjanima 5:1-11
1 A o vremenu i času, braćo, ne trebamo vam pisati. 2 Doista, sami dobro znate da će Gospodnji dan doći kao tat u noći. 3 Jer kad reknu: »Mir i sigurnost!«, onda će ih iznenada napasti propast, kao bol trudnu ženu, i ne će uteći. 4 Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj Dan kao tat iznenadio. 5 Svi ste vi sinovi svjetla i sinovi dana; nismo sinovi noći niti tame. 6 Stoga ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni! 7 Jer koji spavaju, u noći spavaju i koji se opijaju, u noći se opijaju. 8 A mi, koji smo od dana, budimo trijezni i odjeveni u oklop vjere i ljubavi, zaštićeni kacigom koja je nada u spasenje. 9 Doista, Bog nas ne postavi za gnjev, nego da steknemo spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu. 10 On je umro za nas da mi, bdjeli ili spavali, zajedno s njim živimo.
11 Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!

Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!

1 Solunjanima 5:11

»SMIRITE se, gospodine Ridley, i budite muško! Danas ćemo Božjom milošću zapaliti takvu svijeću u Engleskoj, za koju vjerujem da se nikada neće ugasiti.« Tim je posljednjim riječima na zemlji Hugh Latimer hrabrio svog prijatelja Nicolasa Ridleya. Obojica su spaljena na lomači u 16. stoljeću jer su podučavali kršćanstvo utemeljeno na Bibliji – bili su »svijeća« za koju su se nadali da se »nikada neće ugasiti«.

Teško je točno reći što ih je učinilo dovoljno hrabrima da se suoče s nečim tako zastrašujućim. Ali ono što znamo jest da su se zajedno približili svom kraju, u molitvi podsjećajući se Božjeg obećanja.

I Pavlovo prvo pismo crkvi u Solunu bilo je poziv vjernicima na hrabrost u suočavanju s velikom nevoljom (1:6) – neprijateljskim napadima zbog njihove vjere.

Pavao se usredotočio na njihovu buduću nadu i jednaku sudbinu gdje će živjeti zajedno s Kristom (5:10). Zatim im je rekao »tješite jedni druge i potičite« (r. 11). U biti, govorio je: »Znamo kamo idemo, i tamo idemo zajedno!«

Kada smo sami, naša odlučnost lako splasne. Zato nas je Bog postavio u svoju obitelj da izdržimo i hrabrimo jedni druge, podsjećajući se na nadu koju imamo u Kristu.

– Chris Wale

Hvala ti, Oče, za obitelj vjernika. Hvala ti što su blizu u našim teškim iskušenjima. Hvala ti za njihovu ljubav.