Izgubljeni perfekcionisti
I stadoše držati radosnu gozbu.
Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga.
Luka 15:20
NA prvi pogled uspješna olimpijska atletičarka Sydney McLaughlin-Levrone izgledala je sasvim dobro. Iznutra, to je bila druga priča. »Uvjerila sam samu sebe da je moj zadatak na ovoj zemlji pobjeđivati. Da bih dobila ljubav i poštovanje drugih, morala sam uvijek biti prva«, priznala je.
Iako je bila vjernica, njezino je samopoštovanje bilo u potpunosti povezano s njezinim sportskim uspjehom, ostavljajući ju zarobljenu sramom i strahom od neuspjeha. Postupno joj je suprugova iskrenost o vlastitim slabostima dala hrabrosti da ne skriva svoje pogreške. U molitvi, Sydney se u potpunosti predala Bogu – i promijenila.
Nisam sportašica, ali mogu se poistovjetiti sa Sydneyinom borbom da svoju vlastitu vrijednost povezujem sa svojim postignućima i odobravanjem drugih. Isusova prispodoba o izgubljenom sinu nije samo za grješnike koji govore o sinovljevu odbacivanju Oca u korist pretjeranog uživanja »živeći raspušteno« (r. 13). Također je za one koji se potajno bore sa sramom i neuspjehom. A ono najgore što također možemo osjećati izrečeno je riječima: »… nisam više dostojan zvati se tvojim sinom« (r. 21) – Božjim djetetom.
Ako se borite s osjećajem srama zbog neuspjeha, provedite vrijeme s tom slikom Boga kao oca koji se sažali (r. 20), koji nas grli i želi nam dobrodošlicu kući.
– Tanya Marlow
Oče, pomogni nam prihvatiti tvoju ljubav i oproštenje.
