Smirivanje oluje
Tada im reče: »Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?«
Marko 4:40
MOJA trogodišnja nećakinja počinje shvaćati da može vjerovati Isusu u svakoj situaciji. Jedne noći dok se molila prije spavanja tijekom grmljavinske oluje, stisnula je ruke, zatvorila oči i rekla: »Dragi Isuse, znam da si ovdje s nama. Znam da nas voliš. I znam da će oluja prestati kada joj ti kažeš da prestane.«
Pretpostavljam da je nedavno čula priču o Isusu i učenicima dok su lađom prelazili Galilejsko jezero. Isus je zaspao u njezinu stražnjem dijelu neposredno prije nego što je oluja umalo prevrnula lađu. Učenici su ga probudili i rekli: »Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?« Isus im nije odgovorio, već reče moru: »Umukni! Budi mirno!« (r. 38,39)
Voda je odmah prestala ulaziti u lađu. Snažan vjetar se stišao. Tada, u tišini, Isus je pogledao svoje sljedbenike i rekao: »Što ste toliko plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?« (r. 40). Zamišljam njihove raširene oči kako zure u njega.
Kako bi bilo da danas možemo osjećati strahopoštovanje kao i učenici onom trenutku? Kada bismo mogli gledati na svaku zabrinutost sa sviješću o Isusovu autoritetu i moći? Možda bi nam tada naša dječja vjera odagnala strah. Možda bismo tada vjerovali da je svaka oluja s kojom se suočavamo pod njegovom vlasti.
– Jennifer Benson Schuldt
Dragi Isuse, odagnaj strah i ojačaj našu vjeru.
