I hodeći Henok jednako s Bogom…

Postanak 5:24

PEDRO je postao kršćanin u dobi od pedeset godina. Bio je ljutit, osvetoljubiv čovjek koji je nanosio bol onima oko sebe. Osjećao je grižnju savjesti zbog svoje prošlosti. »Sada imam manje godina ispred sebe nego iza sebe«, rekao je. »Želim ih dobro proživjeti. Ali kako?«

Odgovor je pronašao u najneobičnijem izvoru – rodoslovlju. Dok je čitao Mojsijev izvještaj o Adamovom obiteljskom stablu, primijetio je da se jedna rečenica ponavlja dok se nabrajaju njegovi potomci: »Tako poživje (ime) svega (broj) godina; i umre« (r. 8,11,14,17,20,27,31). Ali jedan je čovjek drugačije opisan.

Henok je opisan kao onaj koji je vjerno hodio s Bogom (r. 22,24). Bio je blizak Bogu i tako je proveo svoj zemaljski život. Zbog svoje vjere, »prije nego bi prenesen dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu« (Hebrejima 11:5). Henok je imao postojano, duboko povjerenje u to tko je Bog i što će učiniti za one »koji ga traže« (r. 6). Izrazio je svoje povjerenje u Svemogućega živeći svoju vjeru i slušajući ga, a njegova je vjera bila tolika da ga je Bog poštedio tjelesne smrti (r. 5).

»Kako mogu dobro proživjeti svoje godine?« pitao se Pedro. »Hodajući vjerno s Bogom.« Naš zemaljski život nisu samo godine. To je i naša vjera koja dopušta Bogu da djeluje na više načina nego što možemo nabrojati.

– Karen Huang

Oče, hvala ti da kroz život ne moramo hoditi sami.