Spasitelj koji nas ljubi
27. prosinca
Uvečer, ujutro i o podne tužit ću i jadikovati,i on će čuti moj glas.
Psalam 55:18
Psalam 55:18
Spasitelj koji nas ljubi
Pročitajte: Psalam 55:2-6,17-23
2 Poslušaj, Bože, moju molitvu!
Ne sakrivaj se mojemu vapaju!
3 Pripazi na me. Daj mi odgovor.
U svom jadu se mučim i smeten sam
4 zbog prijetnji neprijatelja, zbog tlačenja bezbožnika
jer nevolju navaljuju na me i u gnjevu me progone.
5 Srce mi se grči u grudima,
samrtne muke na me se strovaljuju.
Ne sakrivaj se mojemu vapaju!
3 Pripazi na me. Daj mi odgovor.
U svom jadu se mučim i smeten sam
4 zbog prijetnji neprijatelja, zbog tlačenja bezbožnika
jer nevolju navaljuju na me i u gnjevu me progone.
5 Srce mi se grči u grudima,
samrtne muke na me se strovaljuju.
6 Strah i trepet obuzimaju me,
groza se svaljuje na me.
17 A ja prizivam Boga
i Gospod će me spasiti!
18 Uvečer, ujutro i o podne tužit ću i jadikovati,
i on će čuti moj glas.
19 Za mir on će dušu moju otkupiti iz boja
jer ih je mnogo bilo protiv mene.
20 Bog će čuti i duboko ih poniziti,
on koji kraljuje od vijeka,
jer oni se ne popravljaju niti se Boga boje.
21 Podižu svoju ruku na svoje prijatelje
i nagrđuju svoj Savez.
22 Usta su im glađa od maslaca,
a rat im je u srcu;
riječi su njihove blaže od ulja,
a oni su isukani mačevi.
23 Baci na Gospoda svoju brigu!
On će te uzdržati,
on ne će dopustiti da pravednik ikad posrne.
Uvečer, ujutro i o podne tužit ću i jadikovati,i on će čuti moj glas.
Psalam 55:18
IZ velikoga šumskog požara spasilac je izvukao medvjedića. Na sigurnome, daleko od vatre koja je proždirala sve oko sebe, spustio ga je na tlo. Medvjedić se uzdigao na stražnje šapice i čvrsto zagrlio čovjekovu nogu. On ga je nježno odmaknuo, ali mladunče se, širom otvorenih usta kao da viče iz očaja, penjao i grebao pandžama pokušavajući ostati u sigurnosti zagrljaja svog spasitelja. Dok mu se mladunče stiskalo za ruku, ljubazni je čovjek je popustio i blago protrljao glavu svoga krznenog prijatelja.
Što bi bilo kada bismo tražili svoga najvećeg spasitelja – Isusa – s istim očajem i povjerenjem kao medvjedić koji se čvrsto privinuo uz onoga koji ga je spasio od smrti?
Svi ljudi koje je Bog stvorio trebaju spasenje. Psalmist David priznao je da treba pomoć – da Bog čuje i odgovori na njegove molitve (r. 2,3). Priznajući da se suočava s nevoljama, prijetnjama, patnjom i strahom (r. 4-6), David se pouzdao u Boga. »A ja prizivam Boga i Gospod će me spasiti!« (r. 17), rekao je. »Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj« (r. 18, K. S.). David se neprestano molio. Vjerovao je da ga Bog sluša i da će ga spasiti (r. 19).
Kad se suočimo s nevoljama poput Davida, zavapimo Bogu. Naš nas spasitelj ljubi, traži i čuje kad ga zazovemo.
– Xochitl Dixon
Isuse, hvala ti što si nas spasio i što si naše utočište.