Hvala Bogu na darovima

Pročitajte: Knjiga Brojeva 11:1-11
1 Narod se stade glasno tužiti pred Gospodinom da mu je zlo. Kad je Gospodin to čuo, planu njegov gnjev. Oganj, što je izlazio od Gospodina, raspali se na njih i uništi jedan dio tabora. 2 Tada zavapi narod k Mojsiju za pomoć. Kad se Mojsije pomoli Gospodinu, ugasi se oganj. 3 To se mjesto prozva Tabera, jer se tamo bio raspalio na njih oganj, što je izlazio od Gospodina.
4 I kad se svjetina što je bila među njima polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tužili su se: »Tko će nam dati da jedemo mesa? 5 Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka. 6 A sad nam je da poginemo. Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.« 7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij. 8 Narod je išao okolo i sakupljao je, mljeo je na žrvnjevima ili tucao u stupama, kuhao u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem. 9 Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.
10 Kad je čuo Mojsije kako narod jadikuje u svojim domovima, svako na ulazu u svoj šator – Božji gnjev se bio žestoko raspalio zbog toga – Mojsiju je to bilo veoma žao 11 te se Mojsije potužio Gospodinu: »Zašto tako zlostavljaš svojega slugu, i zašto do mene tako malo držiš, da si mi naprtio teret brige za čitav taj narod?

Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.

Brojevi 11:6

STARAC je dugo razgledavao dječje ruksake u dućanu. Rekao mi je: »Mojoj unuci je rođendan. Nadam se da će joj se svidjeti moj dar.« Na blagajni je držao ružičasti ruksak s likovima iz crtića. Izgledao je uzbuđeno.

Poslije sam ga opet vidjela u restoranu s jednom djevojčicom i njezinim roditeljima. Kada je ona otvorila svoj dar, rekla je: »Ne sviđa mi se ovaj lik! I mrzim ružičasto!« Roditelji su ju natjerali da se ispriča, no ona se ipak bunila. Srce mi se slamalo zbog njezina djeda.

Podsjetila sam se kako ponekad odgovaram na Božje darove. Žalim se jer želim nešto drugo, ne uspijevam vidjeti čudo ispred sebe – da je sam Bog s ljubavlju dao nešto za mene. Slično su se ponašali i Izraelci. Bog je održao obećanje koje im je dao: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba« (Izlazak 16:4). Svoju vjernost i briga pokazao je u pustinji: »Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana« (Brojevi 11:9). Ali umjesto da budu zahvalni, Izraelci su se žalili na Božji izraz pun ljubavi: »Oči nam ne vide ništa osim mane« (r. 6). Umjesto da ponizno zatraže drugu hranu od Boga, negodovali su nad njegovim darom.

Još se sjećam tužnog pogleda u očima onog djeda. Kako li se naš nebeski Otac mora osjećati kada se žalimo.

– Karen Huang

Molimo te, Oče, oprosti nam kada prigovaramo.