Duhovna stvarnost

Lijek za sram

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 19:1-8
1 Kralj je David bio ostario i postao boležljiv. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati. 2 Tada su mu savjetovali njegove sluge: »Trebalo bi za gospodara kralja potražiti mladu djevojku, koja bi posluživala kralja i bila mu pri ruci kao skrbnica. Kad ona bude na tvom krilu, već će se gospodar kralj ugrijati.« 3 I potražiše lijepu djevojku po svoj izraelskoj zemlji i nađoše Abišagu iz Šunama pa je dovedoše kralju. 4 Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade kraljeva skrbnica posluživala ga je. Ali je kralj nije spoznao.
5 Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj poduzetnosti: »Ja sam budući kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6 Njegov mu se otac nikad u svom životu nije suprotstavio i nije ga upitao: »Zašto tako činiš?« Usto je bio vrlo lijepa izgleda i bio je od rođenja prvi iza Abšaloma. 7 On stupi u dogovore s Joabom, Sarvijinim sinom, i sa svećenikom Ebjatarom, i obojica se priključiše Adonijinoj stranci. 8 Ali svećenik Sadok i Benaja, Jojadin sin, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom.

Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: »Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.«

1 Kraljevima 19:7

CHINE je osjećala kao da će poludjeti. Bila su tri sata ujutro, a njezino je dijete plakalo već četiri sata.

Nakon mjeseci bez sna, iscrpljena i očajna podigla ga je i vikala: »Spavaj!« No obuzeo ju je sram. Dugo je sanjala da bude dobra majka. Sada se osjećala kao potpuni promašaj.

Čak i ako nismo roditelji, znamo kolika je sramota učiniti neoprostivu pogrešku ili misliti da nismo sposobni. Osjećaj krivnje može biti produktivan: ističe naše pogreške i omogućuje nam priznati ih i početi ispočetka. Sram nas, međutim, paralizira i tjera da se želimo sakriti od drugih – i od Boga.

I Ilija, hrabri prorok, poznavao je taj osjećaj. Bio je prestravljen kada mu je kraljica Izebela zaprijetila smrću (r. 1-3). Pobjegao je »dan hoda u pustinju« (r. 4). Ondje se molio: »‘Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život…’« (r. 4). Osjećao se iscrpljeno, poraženo i duboko posramljeno, priznajući: »… nisam bolji od svojih otaca« (r. 4).

Ono što je Bog prvo učinio za Iliju možda je čudno. Umjesto da se pozabavi duhovnim problemima, Bog se pobrinuo za njegovo tijelo, dajući mu san i hranu (r. 5-7).

S osjećajem krivnje obraćamo se Bogu za oprost. Ali za one koji doživljavaju sram i iscrpljenost, često je prvi Božji dar tjelesni oporavak, prije duhovnog iscjeljenja. – Tanya Marlow

Isuse, hvala ti što si na križu otklonio našu krivnju i sramotu. Molimo te, pomogni nam živjeti za tebe.