Sjediti s onima koji pate
13. ožujka
... ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
Job 2:13
Job 2:13
Sjediti s onima koji pate
Pročitajte: Job 2:7-13
7 I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. 8 A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu. 9 Tada ga prekori njegova žena: »Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!« 10 A on joj odgovori: »Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?« Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama.
11 Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. 12 A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
11 Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe. 12 A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, počeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis. 13 I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
… ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
Job 2:13
»TATA, boli me glava.« »Tata, jako mi je hladno.« »Tata, možeš mi izmasirati stopala?« Visoka temperatura, groznica i bolovi nedavno su ozbiljno pogodili moju kćer. Htjela je da joj pomognem. No ustvari je samo željela da budem pokraj nje. Onda smo ju odveli liječniku. »Virus«, rekli su nam. Ništa drugo nismo mogli učiniti nego čekati da prođe.
Toga dana satima sam sjedio uz svoju bolesnu djevojčicu. Trljao sam joj stopala i davao lijekove. Očajnički sam želio da se osjeća bolje. Povremeno se moja sebična strana žalila: Ovo je teško. Doista, teško je sjediti s ljudima koji pate, svjedočiti njihovoj boli izbliza.
Jobovi prijatelji također su izbliza gledali njegovu patnju. Ta su trojica često – s pravom – kritizirana zbog kasnijega lošeg postupanja s Jobom. No lako je zaboraviti da su u početku bili uz njega: »I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika« (r. 13).
Jobovi prijatelji podsjećaju nas da kada netko koga volimo pati, često je najvažnija naša prisutnost – da smo s njima, bilo da govorimo ili ne. Njihov primjer uči nas da iako možda ne znamo uvijek što reći, samo sjediti s nekim u njegovoj patnji može biti najveći dar koji mu možemo dati.
– Adam R. Holz
Oče, pomogni nam da vidimo i hrabrimo one koji pate.