Pročitajte: Psalam 22:2-122 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od moga spasenja, od riječi vapaja moga.
3 Bože moj! Vapim danju, a ti ne odgovaraš,
noću mi počinka nema.
4 A ipak si ti Svetac,
stoluješ u hvalospjevima Izraela.
5 U tebe su se uzdali naši oci,
uzdali su se i ti si ih spašavao.
6 K tebi su vapili i oslobađali su se.
Uzdali su se u tebe i nisu se posramili.
7 A ja sam crv, a ne čovjek,
ruglo sam ljudima i prezir narodu.
8 Svi koji me gledaju, smiju mi se,
cere se usnama i mašu glavom.
9 »Uzdao se u Gospoda! Neka ga spasi!
Neka mu pomogne ako ga toliko ljubi!«
10 Ti si onaj koji me izveo iz majčina krila
štiteći me na grudima moje majke.
11 Predan sam tebi od utrobe,
od majčina krila ti si moj Bog.
12 Ne udaljuj se od mene, jer blizu je nevolja,
jer nema nikoga da pomogne!
Bože moj! Vapim danju, a ti ne odgovaraš, noću mi počinka nema.
Psalam 22:3
LORNINO djetinjstvo nije bilo lako i za sobom je ostavilo bolne uspomene s kojima se morala nositi. Kao odrasla osoba njegovala je supruga koji ima dugotrajnih zdravstvenih problema, a onda ju je bizarna nesreća gotovo prikovala za krevet, u strašnim bolovima i nemogućnošću da izađe iz stana. Pokušava ostati pozitivna, ali ponekad vapi: »Zašto, Bože? Gdje si?«
U Psalmu 22. David potpuno iskreno progovara o svojoj zbunjenost i boli: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od moga spasenja…« (r. 1). Nema uljepšavanja, religiozne uljudnosti; samo iskrena pitanja rođena iz patnje. Ponekad mislimo da nije u redu Bogu reći svoje unutarnje dvojbe. Hoće li biti razočaran našim prividnim nedostatkom vjere? Pa ipak, sam Isus citirao je te riječi na križu dok je prolazio kroz tjelesnu bol i strašno iskustvo odvojenosti od svoga Oca (Marko 15:34).
Usred svog očaja i pitanja, David nije prestao priznavati Božju suverenost: »A ipak si ti Svetac« (r. 4) i »od majčina krila ti si moj Bog« (r. 10,11). Nema uvijek odgovora na našu bol s ove strane neba, što može biti vrlo teško. No riječi Svetog pisma pozivaju nas da izlijemo svoja srca Bogu i kažemo mu što nas muči. On razumije svaku našu bol i ne moramo patiti sami ni u tišini.
– Adrian Smith
Bože, kad patimo budi naša snaga i naša nada.