Duhovna stvarnost

Životi prineseni Bogu

by · Published · Updated

Pročitajte: Izlazak 35:20-29
20 Nato ode sva općina sinova Izraelovih od Mojsija. 21 Tada dođe svatko koga je na to ponukalo njegovo srce, i svatko tko se za to osjećao potaknut, donese prilog Gospodinu za gradnju šatora svjedočanstva, za svu službu u njemu i za sveto ruho. 22 Dođoše ljudi i žene. Svi, koje je srce na to nagnalo, donesoše narukvice, naušnice, prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste. Svatko tko je bio obećao Gospodinu kakav dar u zlatu 23 i svi koji su imali modrog i crvenog skrleta, tamnocrvenog prediva, lana, kostrijeti, ovnujskih koža crveno obojenih i koža od morske krave, prinesoše. 24 Tko god htjede dati kakav dar u srebru i mjedi, prinese dar Gospodinu, i svaki koji je imao bagremova drveta za gradnju, prinese. 25 Sve žene vješte u umjetnosti prele su svojim rukama i donosile što ispredoše: modri i crveni skrlet, tamnocrveno predivo i lan. 26 Druge žene, koje su se osjećale potaknute na to svojom umjetničkom vještinom, prele su kostrijet. 27 Knezovi donesoše oniksovo kamenje i drugo drago kamenje za ukivanje na oplećak i naprsnik, 28 uz to mirise i ulje za svijećnjak, ulje za pomazanja i za miomirisni kâd. 29 Svi ljudi i žene, koje ponuka njihovo srce da što pridonesu za čitavo djelo što ga je Gospodin bio zapovjedio preko Mojsija da bude napravljeno, pridonesoše. Kao dragovoljan dar donesoše to Gospodinu sinovi Izraelovi.

Svi ljudi i žene, koje ponuka njihovo srce da što pridonesu za čitavo djelo što ga je Gospodin bio zapovjedio…

Izlazak 35:29

»ZAHVALAN sam Bogu na njegovoj dobroti«, piše na ploči, »što mi je dopustio da sudjelujem u izgradnji ove široke prometnice kao okvir prekrasnoj slici koju je on stvorio.« Natpis iz 1915. godine pripisuje se inženjeru Samuelu Christopheru Lancasteru. Nalazi se na prekrasnom vidikovcu uz cestu koju je on projektirao, a koja vozače vodi kroz zadivljujući klanac sa šumama, slapovima i strmim liticama.

Primamljivo je prisvojiti zasluge za ono što imamo i što smo postigli ili to koristiti da bismo sebi priskrbili pohvale. A kako bi izgledalo kad bismo na sve to gledali samo kao na skroman »okvir« oko Božjeg remek-djela? Jedan primjer toga jest kad je Mojsije pozvao Izraelce da donesu darove za izgradnju svetog šatora (r. 5). »Tada dođe svatko koga je na to ponukalo njegovo srce« i donosili su srebro, zlato, drago kamenje, kožu, skupocjene tkanine, bagremovo drvo, mirise i ulje za svijećnjake (r. 21-28). Tako su ispunili što je Bog zapovjedio (r. 29). Neki majstori obrtnici bili su posebno nadareni, ali svatko je mogao pridonijeti, poput žena koje su vješto prele kostrijet (r. 26).

Tada, kao i danas, najvažniji je stav srca darivatelja. »Dajte od onoga što posjedujete prilog za Gospodina!« (r. 5) Tada je ono što imamo najbolje iskorišteno.

– Karem Pimpo

Bože, pomogni nam da živimo tebi na slavu!