Duhovna stvarnost

Bog na groblju

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 11:17-44
17 Kad dođe Isus, ustanovi da je Lazar već četiri dana u grobu. 18 Betanija je bila blizu Jeruzalema, oko petnaest stadija udaljena od njega. 19 I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihova brata. 20 Kad je Marta čula da dolazi Isus, izađe mu ususret. A Marija je sjedila kod kuće. 21 Onda reče Marta Isusu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 22 Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.« 23 Isus joj reče: »Brat će tvoj uskrsnuti.« 24 Marta mu odvrati: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.« 25 Isus joj reče: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. 26 I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« 27 Ona mu odgovori: »Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.« 28 I kad to reče, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ovdje i zove te.« 29 Jedva je ona to čula, ustade brzo i ode k njemu. 30 Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta.
31 Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati. 32 Čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.« 33 Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja. 34 I upita: »Gdje ste ga položili?« Odvratiše mu: »Gospodine, dođi i vidi!« 35 Navrle Isusu suze. 36 Tada rekoše Židovi: »Vidite kako ga je ljubio!« 37 A neki od njih rekoše: »Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?«
38 Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen je ležao na njoj. 39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Marta, sestra pokojnoga, odvrati mu: »Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana.« 40 Isus joj reče: »Ne rekoh li ti: Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?« 41 Tada odvališe kamen. Isus podiže oči i reče: »Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio. 42 Ja sam, istina, znao da me vazda uslišavaš. Ali rekoh zbog mnoštva koje ovdje stoji da vjeruju da si me ti poslao.« 43 Poslije tih riječi povika jakim glasom: »Lazare, izađi van!« 44 I odmah izađe pokojnik, ovijen povojima po rukama i nogama, i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Kad Isus vidje gdje ona plače… u duhu se potrese i uzruja.

Ivan 11:33

NEDAVNA smrt mog brata – prerano preminulog iz ljudske perspektive gledano – donijela je neizmjernu tugu u moje srce. Smrt boli.

Tuga je višestruka. To je emocionalna reakcija na veliki gubitak bilo čega ili bilo koga što nam je drago. Ipak, utješno je znati da je Bog s nama na raznim ‘grobljima’ naših života.

Lazarova smrt u današnjem čitanju pokazuje ono što se događa u mnogim ožalošćenim domovima. Sve je tu: izvještaj o bolesti (r. 1); očajnička potreba za ozdravljenjem (r. 3); razočaranje zbog naizgled neuslišane molitve – »… da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat« (r. 21), Marta je predbacila Isusu. I konačnost smrti. Lazar je već četiri dana bio u grobu (r. 17). Ništa se više ne može učiniti!

No Isus pita gdje je pokopan (r. 34). I upravo ovdje – na mjestu najdublje boli za njegove dvije prijateljice – Isus plače. Znao je da će Lazara vratiti u život, pa zašto suze? Iako je moglo biti nekoliko razloga, čitamo da je Isus »ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara« (r. 5). Tuga je cijena ljubavi. Njihova tuga postala je njegova tuga. Stojeći na grobu, Isus se poistovjetio s njihovim slomljenim srcima kroz svoju čovječnost, a zatim je pokazao njima, i nama, da smrt nije kraj.

– Catherine Campbell

Bože, pomogni nam da shvatimo da Isusova ljubav znači da nikada, ni zbog čega ne moramo tugovati sami.