Pročitajte: Djela apostolska 22:12-1612 A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive, 13 dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj. 14 A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta: 15 jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo. 16 Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime!
… jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.
Djela ap. 22:15
ČUO sam da se kaže: »Ne možemo natjerati svoju djecu da vjeruju. Možemo im samo dati razlog da vjeruju u ono u što mi vjerujemo.« To je mudro zapažanje – ali kako to učiniti?
Od svih ljudi od kojih bismo mogli tražili savjete o roditeljstvu, apostol Pavao rijetko je prvi izbor. Vjerojatno nije imao djece. Roditelji radije slušaju nekoga tko je to prošao, tko zna za neprospavane noći, oluje puberteta i kako je to moliti se za ‘izgubljenog sina’. Ipak, od Pavla (ili Savla) možemo nešto naučiti.
Na putu za Damask, kamo se uputio uhititi kršćane i odvesti ih u Jeruzalem, susreo je Krista. Pao je na zemlju i oslijepio (9:1-9). Ubrzo ga je posjetio Ananija, vratio mu je vid i rekao: »Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta, jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo« (22:14,15). Savao, poslije nazvan Pavao, doista je svjedočio, a Bog mu je dao duhovne potomke. Njegov ‘roditeljski pristup’ bio je govoriti o onome što je vidio i moliti se.
Bilo da odgajamo vlastitu djecu ili nekoga drugog, ne možemo ih natjerati da vjeruju. Možemo samo riječima i životom svjedočiti o onome što smo vidjeli i čuli. I moliti se. Poput Pavla, Bog šalje i nas s istom zadaćom: svjedočite da bi vjerovali. Zatim ih povjerite svojem Ocu koji ih ljubi.
– John Blase
Bože, pomogni nam da naša djeca vjeruju u tebe.
