Duhovna stvarnost

U izobilju ili nevolji

by · Published · Updated

Pročitajte: Job 1:13-22

13 I dok su jednoga dana Jobovi sinovi i kćeri bili na gozbi u kući svojega najstarijeg brata i pili vino, 14 stiže glasnik k Jobu i javi: »Volovi su orali i magarice su pasle uz njih. 15 Tada udariše Sabejci, oteše ih, pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 16 Još je on govorio kad dođe drugi i javi: »Oganj Božji pade s neba i spali ovce i sluge, i proždre ih. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 17 Još je on govorio kad dođe opet jedan i javi: »Kaldejci sastaviše tri čete, udariše na deve, otjeraše ih i pobiše sluge mačem. Jedini ja utekoh da ti to javim.« 18 Dok je još taj govorio, dođe daljnji i javi: »Tvoji sinovi i kćeri bili su na gozbi i vino su pili u kući svojega najstarijeg brata. 19 Najednom zahuji jak vihor iz pustinje i udari u četiri ugla kuće, tako da se ona obori na mlade ljude. Tako oni pogiboše. Jedini ja utekoh da ti to javim.«
20 Tada ustade Job, razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu. Onda se baci ničice na zemlju, duboko se pokloni. 21 I pomoli se:
»Gol izađoh iz krila svoje majke.
Gol se opet onamo vraćam.
Gospodin dade, Gospodin uze.
Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!«
22 Kod svega toga ne sagriješi Job i ne reče nikakve nepristojne riječi protiv Boga.

Gospodin dade, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!

Job 1:21

KNJIGA Anne Voskamp One Thousand Gifts (Tisuću darova) potiče čitatelje da svakoga dana pogledaju što je Gospodin učinio za njih. Svakodnevno bilježi Božju darežljivost kroz darove velike i male, polazeći od jednostavne ljepote mjehurića sredstva za pranje posuđa u sudoperu, do čudesnog spasenja grješnika poput nje. Ann tvrdi da nam zahvalnost omogućuje da vidimo Boga i u najtežim trenucima.

Joba pamtimo po životu u tim »teškim« trenucima. Njegovi su gubici bili veliki i brojni. Upravo nakon što je saznao da je ostao bez sve svoje stoke, javili su mu da je poginulo svih njegovih desetero djece. U dubokoj boli on »razdere svoju haljinu i ostriže sebi kosu« (r. 20). Njegove riječi u tom bolnom trenutku pokazuju da je Job imao naviku zahvaljivati, jer priznaje da mu je Bog dao sve što je izgubio (r. 21). Kako bi inače mogao blagoslivljati Boga u toj nepodnošljivoj tuzi?

Svakodnevno zahvaljivanje ne može izbrisati golemu bol koju osjećamo u godinama gubitka. U svojoj tuzi Job je sumnjao i bunio se, o čemu čitamo u ostatku knjige. No prepoznavanje Božje dobrote – i u sitnicama – može nas pripremiti da kleknemo u slavljenju pred svojim svemoćnim Bogom u najmračnijim trenucima svojega zemaljskog života.

– Kirsten Holmberg

Počnite ispisivati listu zahvalnosti i gledajte kako mijenja vaš život.