Hodati u svjetlu
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 12:18-24
U početku bijaše Riječ… U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
Ivan 1:1,4
MJESEC je nestao i tama se spustila na naše selo. Munja je proparala nebo i uslijedila je olujna kiša s grmljavinom. Budan i preplašen, kao dijete zamišljao sam svakojaka zastrašujuća čudovišta sprema da skoče na mene! No kada je svanulo, zvuci su prestali, izišlo je Sunce, vratio se mir i ptice su veselo cvrkutale. Kontrast između zastrašujuće tame noći i radosti danje svjetlosti bio je nevjerojatno jasan.
Pisac Poslanice Hebrejima podsjeća na vrijeme kada su Izraelci vidjeli munje, gromove i brdo Sinaj obavijeno dimom i jako su se uplašili (pročitajte Izlazak 20:18,19). Njima se Božja nazočnost, čak i kada im je darovao Deset zapovijedi, činila tajanstvenom i zastrašujućom. Bilo je to zato što kao grješni narod nisu mogli doseći Božje standarde. Zbog svojih su grijeha živjeli u tami i strahu (Hebrejima 12:18,21).
Ali »Bog je svjetlo i u Njemu nema nikakve tame« (1 Ivanova 1:5). U 12. poglavlju Poslanice Hebrejima brdo Sinaj predstavlja Božju svetost i našu neposlušnost, dok ljepota Sionske gore predstavlja Božju milost i novi život onih koji se pouzdaju u Isusa, posrednika »Novoga saveza« (r. r. 22-24).
Svatko tko slijedi Isusa »ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života« (Ivan 8:12). Zahvaljujući Njemu možemo napustiti tamu svojega starog života i uživati radost hoda u svjetlu i ljepoti Njegova kraljevstva.
– Lawrence Darmani
Koliko se vaš život promijenio kada je u nj ušlo Svjetlo?