Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 58:6-9
Nije li ovo post što ga volim… da pustiš na slobodu zarobljenike i izlomiš svaki jaram?
Izaija 58:6
MOJ je znanac trebao pomoć da plati najamninu za prosinac i zamolio je svoju obitelj da mu pomognu. Za njih je to bio veliki teret – osobito jer su i sami imali dodatne troškove krajem godine. Provjerili su svoje ušteđevine, zahvalni za Božje proviđanje – i bili blagoslovljeni zahvalnošću svog rođaka.
On im je u pismu zahvalio ovim riječima: »Opet isto… činite velike stvari i prelazite preko toga kao da to nije ništa.«
Pomaganje drugima velika je stvar, dakako, Bogu. Prorok Izaija je na to upozorio izraelski narod. Postili su, ali su se i dalje svađali i tukli (r. 4). Umjesto toga trebali su: »Kidati okove nepravedne, razvezat spone jarmene… podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi« (r. r. 6,7, K. S.).
Takva žrtva, rekao je Izaija, širi Božje svjetlo i liječi našu slomljenost (r. 8).
Kada je obitelj pomogla svojem rođaku, sagledali su vlastitu situaciju i dobro razmislili o tome kako raspolagati novcem cijele godine. Ovo je bilo Božje obećanje velikodušnima: »Tvoje opravdanje ide pred tobom, Gospodnji je sjaj tvoje zaleđe« (r. 8). Na kraju, davanje svome rođaku donijelo im je blagoslov. A Bog? On je već dao sve svoje – s ljubavlju.
– Patricia Raybon
Bog je dao sve. Slijedimo Njegov primjer.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga