Duhovna stvarnost

Riječi koje ranjavaju

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knjiga o Samuelu 1:1-8

1 U Ramatajim-Sufu živio je neki čovjek iz Efrajimove gore po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2 Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina je imala djecu, a Ana je bila bez djece. 3 Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada da se u Šilu pokloni Gospodinu nad vojskama i da mu žrtvuje. Oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, bili su tamo Gospodnji svećenici. 4 Kada god bi Elkana prinosio žrtvu, morao je svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova, 5 a Ani bi, na svoju žalost, dao samo jedan dio, iako je više ljubio Anu. 6 Nju je osim toga žalostila njezina suparnica i dražila ju je, jer joj Gospodin nije bio udijelio djece.
7 Tako je išlo iz godine u godinu. Kad je god išla u Gospodnju kuću, onda bi je tako jako žalostila da je plakala i ništa nije jela.
8 Njezin muž Elkana namjeravao ju je tada utješiti: »Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nisam više vrijedan nego desetero djece?«

Govor nekih probada kao ubodi mača,
a jezik mudrih donosi iscjeljenje.

Izreke 12:18

»MRŠAVE kosti, mršave kosti«, rugao se dječak. »Prut«, složio se drugi. Zauzvrat, mogla sam zapjevati: »Prut i kamenje mogu slomiti moje kosti, ali riječi mi nikada neće nanijeti bol.« Ali čak i kao djevojčica, znala sam da popularna pjesmica ne govori istinu. Neljubazne, nepromišljene riječi bole – ponekad jako, ostavljajući rane dublje i trajnije od onih koje nanose kamen ili prut.

Ana je zasigurno znala koliko bole nepromišljene riječi. Njezi suprug Elkana volio ju je, no ona nije imala djece, dok ih je njegova druga žena Penina imala mnogo. U kulturi u kojoj se ženina vrijednost često temeljila na tome da ima djecu, Penina je Aninu bol činila još većom jer ju je stalno podsjećala da je nerotkinja. Radila je to tako dugo dok Ana nije počela plakati »i ništa nije jela« (1 Samuelova 1:6,7).

I Elkana je vjerojatno htio pomoći, ali njegovo nepromišljeno pitanje: »Ana, zašto plačeš… Zar ti ja nisam više vrijedan nego desetero djece?« (r. 8) nije ublažilo njezinu bol.

Poput Ane mnogi od nas probdjeli su mnoge noći zbog grubih riječi. A neki od nas vjerojatno su reagirali na vlastite rane, ranjavajući druge svojim riječima. Ali svatko od nas može potražiti snagu i iscjeljenje kod svoga brižnog i suosjećajnog Oca (Psalam 27:5,12-14).

– Alyson Kieda

Dobro promislite prije nego što progovorite.