Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Knjiga Postanka 33:1-11
Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
Postanak 33:4
ZADAĆA jedne kršćanske organizacije je promicanje iscjeliteljske naravi opraštanja. U jednoj od njihovih aktivnosti osoba kojoj je učinjena nepravda i osoba koja joj je to učinila okrenute su leđima jedna prema drugoj i oko njih je zavezano uže. Samo povrijeđena osoba može odvezati uže. Što god radila, ima nekoga na leđima. Bez oproštenja – bez odvezivanja užeta – ne može biti slobodna.
Oprostimo li osobi koja se kaje zbog onoga što nam je učinila, započinjemo proces u kojemu se i mi i ona oslobađamo gorčine i boli. U Knjizi Postanka vidimo dvojicu braće koji su dvadeset godina bili u zavadi jer je Jakov ukrao Ezavu pravo prvorodstva. Nakon toliko godina Bog je rekao Jakovu da se vrati »u zemlju otaca svojih, k svojoj rodbini!« (31:3) On Ga je poslušao, ali je za svaki slučaj Ezavu kao dar poslao stado ovaca i koza (32:13-15). Kad su se braća susrela, Jakov se sedam puta poklonio do zemlje kao znak poniznosti (33:3). Zamislite njegovo iznenađenje kad je Ezav dotrčao do njega i zagrlio ga. Obojica su se rasplakali (r. 4). Jakov više nije bio rob nepravde koju je učinio svome bratu.
Osjećate li se zarobljenima neopraštanjem, ljutnjom, strahom ili sramotom? Znajte da vas Bog kroz svojega Sina i Duha može osloboditi ako to želite. Morate samo razvezati uže.
– Amy Boucher Pye
Jedino uz Božju pomoć možemo biti u miru s drugima.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga