Duhovna stvarnost

Hoću!

by · Published · Updated

Pročitajte: Levitski zakonik 19:9-18

12 A ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13 Ako naime nema uskrsnuća mrtvih, onda nije ni Krist uskrsnuo. 14 A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je dakle naše propovijedanje, uzalud je i vaša vjera. 15 Tada smo i lažni Božji svjedoci što smo svjedočili protiv Boga da je uskrisio Krista kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskrsavaju. 16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17 A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera, jer ste još u svojim grijesima. 18 Tada i oni koji usnuše u Kristu, izgiboše. 19 Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, bjedniji smo od svih ljudi.

Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.

Levitski zak. 19:18

SHIRLEY se smjestila u svoj naslonjač nakon dugog dana. Pogledala je kroz prozor i vidjela stariji bračni par kako se muči pomaknuti dio stare ograde koju su ostavili u prednjem dvorištu s natpisom »besplatno«. Uhvatila je muža za ruku i otišli su im pomoći. Njih četvero s mukom je stavilo ogradu na kolica i odguralo do njihove kuće iza ugla – cijelim putem se smijući jer su znali kako to smiješno izgleda. Kad su se vratili po drugi dio ograde, žena je pitala Shirley: »Ti biti moj prijatelj?« »Da, hoću«, odgovorila je. Poslije je saznala da njezina nova vijetnamska prijateljica slabo govori engleski i bila je usamljena jer su njezina odrasla djeca odselila vrlo daleko.

U Levitskom zakoniku Bog je podsjetio Izraelce da se sjete kako je to biti stranac (r. 34) i kako se treba odnositi prema drugima (r. r. 9-18). Bog ih je odabrao da budu Njegov narod, i zauzvrat su trebali blagoslivljati svoje »bližnje« voleći ih kao što vole sebe. Isus, najveći Božji blagoslov narodima, ponavlja riječi svoga Oca i proširuje ih na sve nas: »Ljubi Gospodina svojega Boga… Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!« (Matej 22:37,39)

Snagom Kristova Duha koji živi u nama možemo ljubiti Boga i druge zato što je »On nas najprije ljubio« (1 Ivanova 4:9).

– Anne Cetas

Možemo li reći zajedno sa Shirley: »Da, hoću!«?