Licem u lice s Bogom
26. prosinca
Psalam 27:8
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Djela apostolska 1:1-11
I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju.
Djela ap. 1:9
MOJA nećakinja, njezina četverogodišnja kći Kailyn i ja provele smo zajedno divno subotnje poslijepodne. Puhale smo mjehuriće od sapunice, bojale bojanke i jele sendviče s maslacem od kikirikija i džemom. Kad su na odlasku ušle u automobil, Kailyn je ljupko viknula kroz otvoreni prozor: »Nemoj me zaboraviti, teta Anne!« Brzo sam prišla automobilu i šapnula: »Nikad te ne bih mogla zaboraviti. Obećavam da ćemo se uskoro vidjeti.«
U 1. poglavlju Djela apostolskih učenici su vidjeli kako je Isus »podignut pred njihovim očima« u nebo (r. 9). Pitam se jesu li pomislili da će ih njihov Učitelj zaboraviti iako im je neposredno prije toga obećao poslati »Duha Svetoga« koji će se nastaniti u njima i pomoći im podnijeti progonstvo i raseljenost po cijelome tadašnjem svijetu (r. 8). Rekao je i da im ide pripraviti mjesto te da će se vratiti i uzeti ih k sebi (Ivan 14:3). Ipak, sigurno su se pitali koliko će dugo morati čekati. Možda su htjeli reći: »Nemoj nas zaboraviti, Isuse!«
Za nas koji smo uzvjerovali u Isusa, On živi u nama po Duhu Svetome. Možda se i mi pitamo kada će ponovno doći i potpuno obnoviti nas i svoje stvorenje. Ali to će se dogoditi – On nas neće zaboraviti. »Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro!« (1 Solunjanima 5:10,11)
– Anne Cetas
Dođi uskoro, Gospodine Isuse.
26. prosinca
23. prosinca