Duhovna stvarnost

Tobožnji drvosječa

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga knjiga o Kraljevima 6:1-7
1 Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: »Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je! 2 Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.« On odgovori: »Idite samo!« 3 A jedan zamoli: »Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!« On odvrati: »Dobro, idem s vama.« 4 I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva. 5 Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: »Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.« 6 A čovjek Božji upita: »Kamo je pala?« Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva. 7 Tada on reče: »Izvadi je van!« I čovjek pruži ruku pa je uze.

Svu svoju brigu prebacite na Njega, jer se On brine za vas!

1 Petrova 5:7

JEDNE sam godine za vrijeme studija pilio, slagao, prodavao i dostavljao drva za ogrjev. Bio je to težak posao pa suosjećam s drvosječom iz predloženoga biblijskog teksta.

Elizejeva škola za proroke je napredovala i mjesto u kojem su se okupljali postalo je pretijesno. Učenici su predložili da odu u šumu po trupce i povećaju prostor. Elizej se složio i pošao s njima. Sve je išlo glatko dok jednom tesaru željezna sjekira nije pala u vodu (r. 5).

Neki su smatrali da je Elizej svojim štapom potražio sječivo sjekire i izvadio ga. No to ne bi bilo vrijedno spomena. Ne, bilo je to čudo: prorok je bacio komad drveta u vodu i Bog je učinio da sjekira ispliva i »čovjek pruži ruku pa je uze« (r. r. 6,7).

To jednostavno čudo u sebi krije duboku istinu: Bogu su važne male stvari u našem životu – izgubljeno sječivo sjekire, izgubljeni ključevi, naočale, mobitel – sitnice zbog kojih se uznemirimo. On nam izgubljeno ne vraća uvijek, ali razumije nas i tješi kada smo tjeskobni ili zabrinuti.

Odmah nakon sigurnosti našeg spasenja, jest Božja briga za nas. Bez toga bismo se osjećali sami u svijetu, izloženi nebrojenim brigama. Dobro je znati da je Bogu stalo i da Ga pogađaju naši gubici – ma kako maleni bili.

– David H. Roper

Bože, hvala Ti što su naše brige Tvoje brige.