Otvorene ruke
Pročitajte: Druga knjiga o Samuelu 22:1-7,17-20
2 On je pjevao:
»Gospodin, moja stijena, grad moj, izbavitelj moj!
3 Bog je branik moj: u njemu tražim utočište.
Štit moj, rog spasenja mojega!
Jakost moja, sloboda moja!
Izbavitelj moj, koji mi je pomogao u teškoj nevolji.
4 Zazvao sam Velehvaljenoga, Gospodina,
i već me oslobodio mojih neprijatelja.
5 Udarali su na me pobjesnjeli valovi smrti,
rijeke zla držale su me u tjeskobi.
6 Okovi su me pakla sapeli,
pale na me zamke smrti.
7 U nevolji svojoj povikah Gospodinu,
zavapih Bogu svojemu:
i on iz šatora svojega razabra glas moj,
do ušiju njegovih dođe vapaj moj.
17 S visine me stiže i uhvati me,
iz silnih me voda izvuče,
18 istrgnu me od mojih jakih neprijatelja,
od protivnika koji su od mene bili jači.
19 Napadoše me u dan moje nevolje,
ali mi je Gospodin bio zaštitnik.
20 Izvede me na čistinu,
oslobodi me, jer mi je bio milostiv i naklonjen.
U nevolji svojoj povikah Gospodinu… do ušiju Njegovih dođe vapaj moj.
2 Samuelova 22:7
SAYDEE i njegova obitelj imaju filozofiju ‘otvorenih ruku i otvorena doma’. Ljudi su uvijek dobrodošli u njihov dom, »posebno oni u nevolji«, kaže on. To je vrsta kućanstva u kojoj je odrastao u Liberiji sa svojih devetero braće i sestara. Njihovi roditelji su uvijek bili vrlo gostoljubivi. On kaže: »Odrasli smo kao zajednica. Voljeli smo se. Svatko je bio odgovoran za svakoga. Moj nas je otac naučio da se volimo, da se brinemo jedni o drugima, štitimo jedni druge.«
Kad je kralj David bio u nevolji našao je tu vrstu ljubavi u Bogu. U 18. psalmu i 22. poglavlju Druge knjige o Samuelu zapisana je njegova pjesma zahvalnosti Bogu na tome što je sve vrijeme bio njegovo utočište. »U nevolji svojoj povikah Gospodinu, zavapih Bogu svojemu: i On iz šatora svojega razabra glas moj« (2 Samuelova 22:7), sjeća se David. U mnogo navrata Bog ga je oslobodio od njegovih neprijatelja, uključujući i kralja Šaula. David je slavio Boga i zahvaljivao Mu jer mu je »pomogao u teškoj nevolji« (r. 3).
Iako su naše nevolje možda malene u usporedbi s Davidovima, Bog nas poziva da potrčimo k Njemu i tu pronađemo utočište za kojim čeznemo. Njegove su ruke uvijek otvorene. Slavimo Ga stoga »pred cijelim svijetom!« (r. 50)
– Anne Cetas
Bože, zahvalni smo Ti što jesi i što ćeš uvijek biti mjesto na kojemu smo sigurni.