Čekanje u nadi
Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:25-35
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. 34 Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. 35 A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«
… Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu.
Luka 2:25
U filmu Hachiko: Priča o psusveučilišni profesor sprijateljio se s izgubljenim štenetom Hachikom, japanske pasmine akita. Pas je svoju odanost profesoru izrazio čekajući svakoga dana na željezničkoj postaji njegov povratak s posla. No jednoga dana profesor je doživio moždani udar i preminuo. Hachiko ga je uzaludno čekao. I sljedećih deset godina svakog je dana dolazio na željezničku postaju, u isto vrijeme na isto mjesto, očekujući svoga voljenog vlasnika.
Pisac Evanđelja po Luki pripovijeda priču o čovjeku imenom Šimun koji je strpljivo čekao dolazak svoga Učitelja (r. 25). »Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika« (r. 26).
Kao rezultat toga, Šimun je nastavio čekati Onoga koji će donijeti spasenje Božjem narodu (r. 30). Kad su Marija i Josip ušli u hram s Isusom, Duh Sveti šapnuo je Šimunu da je on taj! Čekanje je napokon gotovo! Šimun je u naručju držao Krista – nadu, spasenje i utjehu za sve ljude (r. 28-32).
Ako se nalazimo u životnom razdoblju čekanja, riječi proroka Izaije djeluju ohrabrujuće: »Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu« (Izaija 40:31). Dok čekamo Isusov povratak, on nam daje nadu i snagu.
– Marvin Williams
Isuse, čekat ćemo te. Pomogni nam da se ne umorimo.