Hodaj, ne trči

Pročitajte: Mihej 6:6-8

6 »S čime ću se približiti Gospodinu,
da se prignem pred Bogom u visini?
Trebam li mu se približiti sa žrtvama,
s telcima od godine?
7 Sviđaju li se Gospodinu tisuće ovnova,
deset tisuća potoka ulja?
Trebam li dati prvorođenca za svoju opačinu,
plod svojega tijela za svoj grijeh?«
8 Reklo ti se, čovječe, što je dobro,
što Gospodin ište od tebe:
Samo da činiš što je pravo,
da ljubiš,
da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom.

 

… da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom.

Mihej 6:8

VIDIO bih ju kako svakoga dana dočekuje zoru. Bila je naš lokalni brzohodač. Dok bih vozio djecu u školu, ona bi već bila vani. Opremljena prevelikim parom slušalica i šarenim čarapama do koljena, hodala je naizmjence pokrećući ruke i noge, uvijek s jednom nogom na tlu. Sport razlikuje brzo hodanje od trčanja. Brzo hodanje uključuje namjerno obuzdavanje i zadržavanje prirodne sklonosti tijela za trčanjem. Iako to ne izgleda tako, za brzo hodanje i trčanje potrebna je jednaka usredotočenost i snaga. Ali to se može kontrolirati.

Snaga koju kontroliramo – to je ključ. Biblijska poniznost, poput brzog hodanja, često se doživljava kao slabost. Istina je da nije. Poniznost ne umanjuje našu snagu ni sposobnosti, nego im omogućuje da se obuzdaju, poput ruku, nogu i stopala vođenih umom ranojutarnjeg brzohodača.

Mihejeve riječi »da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom« poziv su da obuzdamo svoju sklonost da idemo ispred Boga. Kaže: »Samo da činiš što je pravo, da ljubiš« (6:8), a to sa sobom može donijeti želju da se nešto učini i učini brzo. To je razumljivo jer su svakodnevne nepravde u našem svijetu tako silne. Ali Bog treba nas kontrolirati i usmjeravati. Cilj nam je vidjeti njegovu volju i svrhu ostvarenu u osvit njegova kraljevstva ovdje na zemlji.

– John Blase

Ljubljeni oče, želimo hoditi s tobom, u poniznosti. Pomogni nam.