Pročitajte: Nehemija 1:5-11

… ja ću vas, pa bili razasuti i do nakraj neba, opet otamo sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim svoje ime.

Nehemija 1:9

KAD su se Conner i Sarah Smith preselili 8 kilometara niz ulicu, njihov mačak S’mores izrazio je svoje nezadovoljstvo pobjegavši. Jednoga dana Sarah je na društvenim mrežama vidjela fotografiju njihove bivše seoske kuće. Na slici je bio S’mores! Otišli su po njega, no on je opet pobjegao. Pogodite kamo! Obitelj koja je kupila njihovu kuću pristala je zadržati i S’moresa. Smithsi nisu mogli zaustaviti neizbježno: S’mores uvijek bi se vraćao ‘kući’.

Nehemija je imao prestižnu službu na kraljevu dvoru u Susi, ali njegovo je srce bilo drugdje. Upravo je čuo vijest da je grad njegovih predaka opustošen (2:3). Počeo se moliti Bogu: »Ipak se spomeni obećanja što si ga dao svojemu sluzi Mojsiju… ‘Ali ako se obratite k meni i stanete držati moje zapovijedi i provoditi ih u djelo, ja ću vas, pa bili razasuti do kraja neba, opet otamo sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim svoje ime’« (1:8,9).

Dom je tamo gdje je srce, kažu. U Nehemijinu slučaju bila je to više čežnja srca za domom nego za zemljom. Najviše je čeznuo za zajedništvom s Bogom. Jeruzalem je bilo mjesto koje je Bog izabrao da nastani svoje ime.

-Tim Gustafson

Nezadovoljstvo koje osjećamo duboko u sebi zapravo je čežnja za Bogom. Mi žudimo biti ’kod kuće’ s Njim.