Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:16-18

Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan.

2 Korinćanima 4:16

POČELO je s grebanjem u grlu. Uh, pomislila sam, nije valjda gripa. No to je bio samo početak bronhijalnih tegoba. Grebanje se pretvorilo u hripavac – da, hripavac – a hripavac se razvio u upalu pluća.

Osam tjedana hripavog kašlja užasno je izmorilo moje tijelo – ne naziva se zabadava hripavac – i potpuno oslabilo moj organizam. Ne mislim o sebi da sam star, ali to me iskustvo potaknulo da više o tome razmišljam. Član crkvene male grupe kojoj pripadam ima smiješan naziv za zdravstvene probleme koji nas napadaju kako starimo: ‘smanjivanje’.

U Drugoj poslanici Korinćanima 4. poglavlju i Pavao je – na svoj način – pisao o »smanjivanju«, svome i svojih suradnika. Ostvarenje njegove misije nije bilo lako. Naš izvanjski čovjek se raspada, priznao je. No iako mu je tijelo bilo slabo – od starosti, progona i teških okolnosti – čvrsto se držao svoje trajne nade da se »naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan« (r. 16, K. S.). Ta se »sadašnja laka nevolja« ne može usporediti s onim što nas čeka – vječna slava koja sve nadvisuje.

I dok večeras pišem, hripanje mi uporno grebe prsa. Ali znam da u mom životu i životima onih koji se drže Krista oni neće imati zadnju riječ.

– Adam R. Holz

Oče, iako se naša tijela »raspadaju«, pomogni nam da ne gubimo nadu u Isusa i slavu koju on obećava.