Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Razgovarajte
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 8:14-21
14 Jer koji god se vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji. 15 Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem vapimo: »Aba, Oče!« 16 Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja. 17 A kad smo djeca, i baštinici smo: baštinici Božji i subaštinici Kristovi, jer ako s njime trpimo, bit ćemo s njime i proslavljeni.
18 Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama. 19 Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih. 20 Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se 21 i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje.
18 Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama. 19 Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih. 20 Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se 21 i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje.
Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali.
Rimljanima 8:15
»NE pričaj, ne vjeruj, ne osjećaj, bio je zakon po kojemu smo živjeli«, priča Frederick Buechner u svojim memoarima Pričanje tajni, »i jao onome tko ga je prekršio.« Buechner opisuje svoje iskustvo onoga što naziva »nepisanim zakonom« obitelji koja je zbog ovog ili onog razloga trpjela«. U njegovoj vlastitoj obitelji taj je »zakon« značio da Buechner nije smio razgovarati o očevu samoubojstvu, ni o boli koju je osjećao, jer zapravo nikome nije mogao vjerovati.
Možda zvuči poznato? Mnogi od nas naučili smo živjeti s iskrivljenom slikom ljubavi, onom koja zahtijeva neiskrenost ili šutnju o onome što nas je povrijedilo. Ta vrsta ‘ljubavi’ oslanja se na strah od kontrole – i svojevrsno je ropstvo.
Ne možemo si dopustiti da zaboravimo koliko se Isusov poziv na ljubav razlikuje od one vrste uvjetne ljubavi koju često doživljavamo – ljubavi za koju se uvijek bojimo da bismo ju mogli izgubiti. Kao što Pavao objašnjava, kroz Kristovu ljubav konačno možemo shvatiti što znači ne živjeti u strahu (Rimljanima 8:15) i početi shvaćati slobodu i slavu (r. 21) koja je moguća kad znamo da smo duboko, istinski i bezuvjetno voljeni. Slobodni smo razgovarati, vjerovati i još jednom osjećati – naučiti što znači živjeti neustrašivo.
– Monica La Rose
Oče, izliječi naša srca i oslobodi nas strahova, jer to tvoja ljubav omogućuje.