Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 5:13-15

I ovo je pouzdanje koje imamo prema njemu: uslišava nas ako što molimo po njegovoj volji.

1 Ivanova 5:14

DOK sam u svojoj crkvi služila u timu za pomaganje, jedna od mojih dužnosti bila je moliti se za potrebe drugih, napisane na karticama tijekom bogoštovlja: za tetino zdravlje, za financije, da se unuk obrati Bogu. Rijetko sam čula učinke tih molitava. Većina ih je bila anonimna, a ja nisam mogla znati kako je Bog odgovorio. Priznajem da sam se ponekad pitala sluša li Bog.

Tijekom života većina nas se pita: »Čuje li me Bog?« Sjećam se vlastitih molitava za dijete, koje su godinama ostale bez odgovora. A bilo je i molitava da moj otac uzvjeruje u Krista, premda je umro bez ikakva očitog priznanja.

Tijekom tisućljeća bilo je bezbrojnih primjera kako je Bog uslišao molitve izraelskog naroda koji je uzdisao »pod teškim poslom« (r. 24); Mojsija na Gori Sinaj (Ponovljeni zak. 9:19); Jošue u taboru u Gilgalu (Jošua 10:14); Aninu molitvu da joj Bog daruje sina (1 Samuelova 1:10-17); Davidov vapaj da ga izbavi od Šaula (2 Samuelova 22:7).

Zatim u Prvoj Ivanovoj poslanici 5:14 čitamo da nas uslišava ako je to »što tražimo po njegovoj volji«.

Kad danas dolazimo k Bogu, vjerujmo da nas sluša kao što je kroz povijest slušao svoj narod. On čuje naše molbe.

– Elisa Morgan

Oče, vjerujemo da nas čuješ jer si rekao da to činiš.