Duhovna stvarnost

Divno razbijeni

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 31:13-24

13 Zaboravljen sam kao mrtvac,
bez spomena sam u srcima,
postadoh kao razbijena posuda.
14 Slušam grdnju mnogih – užas odasvud!
– vijećaju zajedno protiv mene
i smišljaju da mi uzmu život.

15 Ali se ja uzdam u tebe, Gospode!
Velim: »Ti si moj Bog!«
16 U tvojim je rukama moje vrijeme.
Izbavi me iz ruke mojih neprijatelja i progonitelja!
17 Nek tvojemu sluzi svijetli tvoje lice!
Pomozi mi u svojoj dobroti!
18 Gospode, ne daj da budem posramljen
jer sam tebe zazvao.
Nek budu posramljeni zlikovci,
nek zašute u podzemnom svijetu!
19 Nek zanijeme lažljiva usta koja oholo
i drsko govore bezakonje na pravednika!

20 Kako je velika tvoja dobrota
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju pred sinovima čovječjim iskazuješ
onima koji se tebi utječu.
21 Kriješ ih štitom svoga lica od ljudskih pobuna;
zaklanjaš ih pod svoj krov od svađe jezika.
22 Blagoslovljen Gospod!
On mi je iskazao čudesnu svoju dobrotu u utvrđenom gradu!
23 Kad pomišljah u svojoj tjeskobi:
»odbačen sam od tvoga lica«,
ti si čuo moj vapaj kad te glasno prizivah.

24 Ljubite Gospoda, svi pobožni njegovi!
Gospod čuva vjerne,
a po zasluzi vraća oholima.

Zaboravljen sam kao mrtvac, bez spomena sam u srcima, postadoh kao razbijena posuda.

Psalam 31:13

NAŠ autobus je napokon stigao na željno očekivano odredište – mjesto arheološkog iskapanja u Izraelu u kojemu smo i mi trabali sudjelovati. Voditelj nalazišta objasnio je da je sve što bismo mogli iskopati bilo netaknuto tisućama godina. Iskopavajući komadiće glinenih posuda imali smo osjećaj da dodirujemo povijest. Nakon duljeg vremena odveli su nas do improvizirane radionice gdje su dijelove posuda razbijenih davno, davno prije – ponovno sastavljali.

Slika je bila kristalno jasna. Ljudi koji su sastavljali stoljećima stare glinene posuda bili su slika Boga koji popravlja razbijeno. David je napisao: »Nestalo me kao mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh ko razbijena posuda« (r. 13, K. S.) Iako ne znamo kojom je prigodom David to napisao, njegove životne teškoće često su nalazile mjesto u njegovim jadikovkama – poput ove. Pjesma ga opisuje kao čovjeka kojeg su slomile opasnosti, neprijatelji i očaj.

I gdje je potražio pomoć? U 17. retku David vapi Bogu: »Nek tvojemu sluzi svijetli tvoje lice! Pomozi mi u svojoj dobroti!«

Bog koji je bio predmet Davidova povjerenja je isti onaj koji i danas popravlja ‘razbijeno’. Sve što traži je da ga pozovemo upomoć i uzdamo se u njegovu neizmjernu ljubav.

– Bill Crowder

Bože, hvali ti što nas ponovno činiš cijelima.