Božićno dijete

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:6-11

6 Dok je bio u Božjemu obličju,
on se nije grčevito držao
svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sebe poništio uzevši obličje sluge,
i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek.
8 Ponizio je samoga sebe
postavši poslušan do smrti,
do smrti na križu.
9 Zato i Bog njega uzvisi
i darova mu ime
koje je nad svakim imenom:
10 na Isusovo se ime
ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik ima priznati
da je Isus Krist – Gospodin,
na slavu Boga Oca.

… nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao jednak ljudima. Vanjštinom je bio kao čovjek.

Filipljanima 2:7

ZAMISLITE onoga koji čini da cedrovi niču iz sjemenki, udahnjuje život zametku; onoga koji je načinio zvijezde, a prepušta se utrobi mlade djevojke; onoga koji ispunjava nebesa, a postaje to što je u naše doba samo točkica na zaslonu ultrazvuka. Isus, koji je zapravo Bog, »je sebe poništio uzevši obličje sluge« (r. 6,7). Nevjerojatno!

Zamislite njegovo rođenje u siromašnom selu, među pastirima i anđelima uz jarku svjetlost na nebu i glasanje životinja – njegove prve uspavanke. Gledajte kako napreduje u mudrosti, zrelosti i milosti: kao dječak zapanjuje učitelje odgovorima na najvažnija pitanja; kao mladić prima na Jordanu potvrdu svoga nebeskog Oca; i dok se u pustinji bori s gladi, moli se. Zatim pogledajte kako započinje svoje poslanje koje mijenja svijet – liječi bolesne, dodiruje gubavce, oprašta nečistima. Gledajte kako kleči u vrtu u tjeskobi, kako dolaze po njega, a njegovi najbliži prijatelji bježe. Gledajte kako ga pljuju i pribijaju na križ, a grijesi svijeta su na njegovim ramenima. Ali gledajte, da gledajte, kamen se otkotrljao, prazna grobnica šuplje odzvanja, jer je on živ!

Gledajte kako ga Bog uzvisuje (r. 9). Gledajte kako mu se klanja svako koljeno na nebu i na zemlji (r. 10,11).

– Sheridan Voysey

Taj Stvoritelj zvijezda pristao je postati točkica na zaslonu ultrazvuka. On je naše božićno dijete.