Prijateljski razgovor

Pročitajte: Poslanica Efežanima 6:18-20

18 Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme i uz to bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete. Molite 19 i za mene da mi Bog dade riječ, kad otvorim svoja usta da navješćujem smiono otajstvo evanđelja. 20 Ja sam poslanik evanđelja u okovima i trebam ga naviještati smiono.

Molite i za mene da mi Bog dade riječ, kad otvorim svoja usta da navješćujem smiono otajstvo evanđelja.

Efežanima 6:18,19

U srednjoj školi Catherine i ja bile smo dobre prijateljice. Kad nismo razgovarale telefonom, u razredu smo porukama na papirićima dogovarale kada ćemo sljedeći put prespavati jedna kod druge. Išle smo na jahanje i zajedno radile na školskim projektima. Jednoga nedjeljnog popodneva počela sam razmišljati o njoj. Jutarnja propovijed bila je o tome kako steći vječni život, a ja sam znala da ona ne vjeruje biblijskim učenjima onako kako ja vjerujem. Željela sam ju nazvati i objasniti joj kako uspostaviti odnos s Isusom, ali oklijevala sam. Bojala sam se da će odbiti to što kažem i udaljiti se od mene.

Mislim da zato mnogi od nas šutimo. Čak je i apostol Pavao tražio ljude da se mole da neustrašivo navješćuje otajstvo evanđelja (r. 19). Kada navješćujemo radosnu vijest o Isusu, uvijek postoji rizik, no Pavao je rekao da je on »poslanik evanđelja« – netko tko govori uime Boga (r. 20). I mi smo. Ako ljudi odbiju našu poruku, odbijaju i onoga koji je poslao poruku, i Bog tuguje zajedno s nama.

Pa što nas onda tjera da progovorimo? Stalo nam je do ljudi, kao i Bogu (2 Petrova 3:9). Zbog toga sam konačno nazvala Catherine. Začudo, nije me ušutkala. Slušala je. Postavljala je pitanja. Zamolila je Isusa da joj oprosti grijehe i odlučila živjeti za njega. Rizik se isplatio.

– Jennifer Benson Schuldt

Oče, pokaži nam kada i kako započeti razgovore o tebi.