Duhovna stvarnost

Sigurne ruke

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 32

1 Blago onome komu je oproštena opačina,
komu je grijeh izbrisan!
2 Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava krivnje
i u čijem duhu nema prijevare!
3 Dok sam šutio, sahnuše moje kosti,
jecao sam cijeli dan.
4 Jer dan i noć ležala je teško na meni tvoja ruka,
kao na ljetnoj pripeci trošila se moja snaga.

5 Tada priznah tebi svoj grijeh
i ne zatajih svoju krivnju.
Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!«
I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
6 Zato neka ti se moli svaki pobožnik
u vrijeme kad te još može naći!
Nadođu li tad potopne vode,
ne će ga stići.

7 Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe.
Okružit ćeš me radošću spasenja.
8 Poučit ću te, pokazat ću ti put kojim da ideš;
savjetovat ću te, upravit ću na te svoj pogled.

9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma!
Njihov prkos moraš slomiti vođicama i uzdom,
inače ne idu za tobom.
10 Mnoge muke stignu zlikovca,
a tko se uzda u Gospoda njega okruži ljubav.
11 Radujte se u Gospodu i kličite, pravednici!
Kličite svi koji ste čestita srca.

Ti si moj zaklon, čuvaš me od tjeskobe.

Psalam 32:7

POPUT užeta koje se raspliće, niti života Douga Merkeya pucale su jedna po jedna. »Moja je majka izgubila dugotrajnu borbu s karcinomom; moja dugotrajna romantična veza se bližila kraju; imao sam novčanih problema; nisam više bio siguran u svoj poziv… Duševna i duhovna tama oko mene i u meni bila je duboka i iscrpljujuća, naizgled neprobojna«, napisao je pastor i kipar. Ti su događaji i život u skučenom potkrovlju postali okruženje u kojemu je nastala njegova skulptura Zaklon. Prikazuje Kristove snažne dlanove s ožiljcima od čavala spojene u mjestu sigurnosti.

Doug je ovako objasnio svoje umjetničko djelo: »Skulptura je Kristov poziv da se sakrijemo u njemu«. Psalam 32. David je napisao kao netko tko je pronašao jedino sigurno mjesto – samoga Boga. On nam nudi oproštenje od naših grijeha (r. 1-5) i potiče da se »moli svaki pobožnik u vrijeme kad te još može naći!« (r. 6) U sljedećem retku iskazuje svoje povjerenje u Boga: »Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat…« (K. S.).

Kada dođu nevolje, gdje tražite pomoć? Kako je dobro znati da kada se krhke niti našega zemaljskog postojanja počnu rasplitati i pucati, možemo se zakloniti kod Boga koji je kroz Kristovo oproštenje osigurao vječnu sigurnost.

– Arthur Jackson

Oče, poznata su ti vremena u kojima smo bezuspješno pokušavali urediti život bez tebe. Pomogni nam shvatiti da se prava sigurnost nalazi jedino u tebi.