Uočiti duge nade
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja;
zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
7 Žalosna je u meni moja duša
zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona,
s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova;
svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene.
9 Danju dariva Gospod svoju milost,
a noću pjevam mu pjesmu,
molitvu k Bogu mojega života.
10 Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio?
Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11 Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja
dok me pitaju svaki dan: »Gdje je tvoj Bog?«
12 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti…
Psalam 42:6
TIJEKOM odmora još me je jedna borba s kroničnom boli natjerala da prvih nekoliko dana provedem u sobi, oporavljajući se. Moje raspoloženje postalo je oblačno kao nebo. Kad sam se konačno odvažila uživati u razgledavanju obližnjeg svjetionika sa svojim suprugom, sivi oblaci zaklanjali su nam pogled. Ipak, snimila sam nekoliko fotografija planina nejasnih obrisa i nezanimljivog horizonta.
Razočarana što nas je pljusak potjerao unutra, pregledavala sam snimljene fotografije. »Vidi, duga!« rekla sam pružajući fotoaparat svome suprugu. Usredotočena na tmurnost dana, propustila sam neočekivani tračak nade kojim je Bog osvježio moj umorni duh (Postanak 9:13-16).
Tjelesna i duševna patnja često nas mogu odvući u dubine očaja. Grčevito tražimo osvježenje, čeznemo za podsjetnicima na Božju stalnu prisutnost i beskrajnu snagu (Psalam 42:2-4). Dok se prisjećamo nebrojenih puta kada se Bog pobrinuo za nas i druge u prošlosti, možemo se pouzdati da je naša nada osigurana u njemu bez obzira na to koliko u ovom trenutku bili potišteni (r. 5-7).
Kada pogrešni stavovi ili teške okolnosti zamagle naš vidokrug, Bog nas poziva da ga zazovemo, čitamo Bibliju i pouzdajemo se u njegovu vjernost (r. 8-12). Potražimo ga, podignimo pogled i uočimo duge nade i u najmračnijim danima.
– Xochitl Dixon
Bože, hvala ti što krijepiš naš duh i daješ nam nadu.