To je žrtva pashe za Gospodina, koji prođe mimo kuća sinova Izraelovih u Egiptu, kad je ubijao Egipćane, a naše kuće poštedio.

Izlazak 12:27

VOLIM igrati zanimljivu igru ​​Scrabble. Jednom, nakon odigrane partije, moji su prijatelji nazvali potez po meni – ‘Katara’. Zaostajala sam cijelo vrijeme, ali na kraju – od preostalih pločica u vrećici – sastavila sam riječ od sedam slova. To je značilo da je igra gotova, a ja sam dobila pedeset dodatnih bodova i sve bodove preostalih pločica svojih protivnika. Tako sam se pomaknula sa zadnjeg mjesta na prvo. Sada, kad god igramo i netko zaostaje, polaže nadu u ‘Kataru’.

Sjećanje na ono što se dogodilo u prošlosti može nam dati moć i podići naš duh. Upravo su to učinili Izraelci kada su slavili Pashu. Pasha je uspomena na ono što je Bog učinio za njih dok su bili u Egiptu, izmučeni »teškim poslovima zidajući za faraona…« (1:6-14). Nakon što su zavapili Bogu, on je čudesno izbavio narod. Rekao im je da obilježe krvlju svoje dovratnike kako bi anđeo smrti prošao mimo njih i poštedio njihove prvorođence u egipatskoj zemlji (r. 12:12,13). Tako su bili zaštićeni od smrti.

Stoljećima poslije vjernici u Isusa redovito blaguju Večeru Gospodnju, dok se sjećaju njegove žrtve na križu – oslobođenja od grijeha i smrti (1 Korinćanima 11:23-26). Sjećanje na Božja djela ljubavi u prošlosti daje nam nadu za danas.

– Katara Patton

Isuse, tvoja nam žrtva daje nadu da nastavimo dalje.