Duhovna stvarnost

Novi DNK u Isusu

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:17-24
17 Ovo dakle govorim i zaklinjem vas u Gospodinu: ne živite više kao što žive pogani koje njihova pamet vodi u propast. 18 Oni imaju razum pokriven tamom i otuđeni su od Božjega života zbog neznanja što je u njima, zbog tvrdoće svoga srca. 19 Oglušivši se o ćudoredni osjećaj, predadoše se razuzdanosti, da čine svaku nečistoću u lakomosti. 20 Ali vi tako ne upoznaste Krista, 21 ako ste o njemu doista čuli te o njemu bili poučeni, kao što je istina u Isusu. 22 S obzirom na prijašnji način života, odložite staroga čovjeka koji se raspada u prevarljivim požudama 23 i obnovite se duhom svojega uma. 24 Obucite novoga čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.

Obucite novoga čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.

Efežanima 4:24

CHRISU je ponovno analizirana krv četiri godine nakon transplantacije koštane srži koja mu je spasila život. Donorova srž pružila je ono što je bilo potrebno da ga izliječi, ali je ostavila iznenađenje: DNK u Chrisovoj krvi bio je njegova darivatelja, a ne njegov. Ima smisla, zaista: cilj postupka bio je zamijeniti oslabljenu krv zdravom krvlju darivatelja. Ipak, čak su i brisovi Chrisovih usana i jezika pokazali DNK donora. Na neki je način postao netko drugi – iako je zadržao vlastita sjećanja, vanjski izgled i dio svoga izvornog DNK.

Chrisovo iskustvo zapanjujuće nalikuje onome što se događa u životu osobe koja primi spasenje u Isusu. U trenutku duhovne preobrazbe – kada uzvjerujemo u Isusa – postajemo novim stvorenjem (2 Korinćanima 5:17). Pavlova poslanica crkvi u Efezu potaknula ih je da pokažu tu nutarnju preobrazbu, da odlože staroga čovjeka, njegov način života, i da obuku »novoga čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine« (Efežanima 4:22,24).

Ne trebaju nam brisovi DNK niti testovi krvi da bismo pokazali da Isus ima moć promijeniti nas. Ta bi unutarnja stvarnost trebala biti očita u načinu na koji se odnosimo prema svijetu oko sebe i da smo »jedni prema drugima plemeniti, milosrdni«, da opraštamo jer je Bog oprostio nama (r. 32).

– Kirsten Holmberg

Bože, hvala ti što si nam dao novi život u Kristu.