Božja potjera
ništa mi ne nedostaje.
2 Na zelenim poljanama pusti me da sjedim
i počinem kraj mirnih voda.
3 On mi krijepi dušu.
Zbog svoga imena vodi me pravim stazama.
4 Ako bih morao i putovati tamnom gudurom,
ne bojim se zla jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i tvoja palica me tješe.
5 Spremaš preda mnom stol
naočigled mojim neprijateljima.
Glavu mi mažeš uljem;
moja se čaša prelijeva.
6 Samo će me sreća i milost pratiti
kroz sve dane života moga
i stanovat ću u kući Gospodnjoj
dok živim.
Samo će me sreća i milost pratiti kroz sve dane života moga.
Psalam 23:6
PRIJE nekoliko godina neki je čovjek hodao nekoliko metara ispred mene. Jasno sam vidio da su mu ruke pune zavežljaja. Odjednom se spotaknuo i sve mu je palo na pločnik. Nekoliko ljudi mu je pomoglo da ustane i pokupi ono što mu je ispalo. Ali nešto im je promaklo – njegov novčanik. Podigao sam ga i potrčao za neznancem, nadajući se da ću mu vratiti nešto tako važno. Vikao sam »Gospodine, gospodine!« i konačno privukao njegovu pozornost. Okrenuo se baš kad sam stigao do njega. Nikad neću zaboraviti njegov iznenađeni pogled, olakšanje i neizmjernu zahvalnost.
Ono što je počelo kao obično hodanje iza nekog čovjeka, pretvorilo se u nešto sasvim drugo. Većina engleskih prijevoda upotrebljava riječ »pratiti« u posljednjem retku poznatoga Psalma 23.: »Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga« (r. 6, K. S.). Iako je riječ »pratiti« dobra, hebrejska riječ je mnogo snažnija, čak agresivnija. Doslovno znači »progoniti ili loviti«, kao kad vuk lovi ovce.
Božja dobrota i ljubav ne prate nas uobičajenim tempom, bez žurbe, kao što vas kućni ljubimac polagano slijedi kući. Ne, one nas prate – love nas – s namjerom. Kao što sam ja trčao za čovjekom da mu vratim novčanik, tako za nama trči Pastir dobri koji nas voli vječnom ljubavlju (r. 1,6).
– John Blase
Oče, hvala ti što nas voliš i ne ispuštaš iz svojih ruku.