Mogu samo zamišljati

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 5:1-10
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha. 6 Tako se dakle čvrsto uzdamo, jer znamo: dok smo u tijelu, u tuđini smo, daleko od Gospodina; 7 jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju. 8 Ali se čvrsto uzdamo i više volimo odseliti iz tijela i naseliti se kod Gospodina. 9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo da se odseljavamo bilo da se naseljavamo. 10 Jer nam se svima valja pojaviti na Kristovu sudu da primi svaki dobro ili zlo, prema tome kako je činio u svome tijelu.

… i prah se vrati u zemlju, onako kako je bio, i duh se vrati k Bogu koji ga je dao.

Propovjednik 12:7

SJELA sam se u crkvenu klupu iza jedne žene. Tim za slavljenje počeo je svirati I Can Only Imagine (Mogu samo zamišljati). Podigla sam ruke i slavila Boga, a milozvučni sopran te žene uskladio se s mojim. Nakon što mi je ispričala o svojim zdravstvenim problemima, odlučile smo moliti se zajedno tijekom njezinih nadolazećih terapija liječenja raka.

Nekoliko mjeseci poslije Louise mi je rekla da se boji smrti. Naslonjena na njezin bolnički krevet, naslonila sam glavu uz njezinu, šaptala molitvu i tiho pjevala našu pjesmu. Mogu samo zamišljati kako je bilo Louisei kad se nakon samo nekoliko dana poklonila Isusu licem u lice.

Apostol Pavao ponudio je utješno obećanje svojim čitateljima suočenima sa smrću (2 Korinćanima 5:1). Patnja doživljena s ove strane vječnosti izaziva uzdisaje, ali naša je nada u nebeskom prebivalištu – vječnom postojanju s Isusom (r. 2-4). Iako nas je Bog zamislio tako da žudimo za vječnim životom s njim (r. 5,6), cilj njegovih obećanja je utjecati na način na koji sada živimo za njega (r. 7-10).

Dok živimo kako bismo ugodili Isusu i čekamo da se vrati ili nas pozove k sebi, uronimo u mir njegove stalne prisutnosti. Što ćemo doživjeti u trenutku kada napustimo svoja zemaljska tijela? Možemo samo zamišljati!

– Xochitl Dixon

Bože, hvala ti što si s nama sada i bit ćeš zauvijek.