Utočište moje i Zaklone moj, Bože moj, u kojega se uzdam!

Psalam 91:2

JEDNOGA kasnog poslijepodneva dok sam trčala u blizini gradilišta u našem susjedstvu, mršavo, prljavo mače žalosno je mijauknulo prema meni i pratilo me kući. Danas je Mickey zdrava, dražesna, odrasla mačka, uživa u udobnom životu u našem kućanstvu, a moja ga obitelj jako voli. Kad god trčim cestom gdje sam ga našla, često pomislim – hvala ti, Bože. Mickey je bio pošteđen života na ulici. Sad ima dom.

Psalam 91. govori o onima koji »stanuju u zaštiti Višnjega« (r. 1), stvarajući svoj dom kod Boga. Hebrejska riječ za stanuje ovdje znači ‘ostati, trajno se zadržati’. Dok ostajemo u njemu, on nam pomaže živjeti u skladu s njegovim zapovijedima i ljubiti ga iznad svega (r. 14; Ivan 15:10). Bog nam obećava utjehu ako ostanemo s njim zauvijek i sigurnost da će biti s nama kroz zemaljske poteškoće. Iskusili smo da su nevolje dio života, no svoju sigurnost nalazimo u njegovoj suverenosti, mudrosti, ljubavi i u njegovim obećanjima da će nas zaštititi i osloboditi.

Kada Boga učinimo svojim utočištem, živimo »u sjeni Svemogućega« (r. 2, K. S.). Nikakva nas nevolja ne može dotaknuti osim one koju dopuste njegova beskrajna mudrost i ljubav. To je sigurnost koju imamo u Bogu.

– Karen Huang

Nebeski Oče, hvala ti za dom koji imamo u tebi. Hvala ti što si naša zaštita i utočište.