Ravne staze
10. siječnja
Uzdaj se u Gospodina svim srcem! Ne oslanjaj se na svoju razboritost!
Izreke 3:5
Izreke 3:5
Na njegovoj glavi
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 10:1-14
1 Kao što Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara, a ne bitni lik stvari, tako ne može nikada usavršiti one koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste žrtve.
2 Zar se žrtva ne bi prestala prinositi kad službenici ne bi osjećali grijeha zato što su se jednom očistili? 3 Međutim, po tim žrtvama svake godine podsjećaju na grijehe. 4 Jer krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ. 5 Zato, ulazeći u svijet, govori:
»Žrtvu i prinos nisi htio,
ali si mi pripravio tijelo.
6 Paljenice i okajnice
nisu ti bile ugodne.
7 Tada rekoh: Evo dolazim!
U svitku knjige pisano je za mene
da činim tvoju volju, o Bože!«
8 Prije kazavši: »Žrtava, prinosnica i paljenica i okajnica za grijehe nisi htio, niti su ti bile ugodne« – koje se po Zakonu prinose – 9 tada reče: »Evo dolazim činiti tvoju volju.« Ukida prvo da uspostavi drugo. 10 U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
11 Svaki svećenik služi svaki dan i prinosi mnogo puta iste žrtve koje nikad ne mogu otkloniti grijeha. 12 A on, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, sjedi svagda s desne strane Bogu, 13 čekajući dalje, »dok se ne polože njegovi neprijatelji za podnožje njegovim nogama.« 14 Doista, on je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni.
2 Zar se žrtva ne bi prestala prinositi kad službenici ne bi osjećali grijeha zato što su se jednom očistili? 3 Međutim, po tim žrtvama svake godine podsjećaju na grijehe. 4 Jer krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ. 5 Zato, ulazeći u svijet, govori:
»Žrtvu i prinos nisi htio,
ali si mi pripravio tijelo.
6 Paljenice i okajnice
nisu ti bile ugodne.
7 Tada rekoh: Evo dolazim!
U svitku knjige pisano je za mene
da činim tvoju volju, o Bože!«
8 Prije kazavši: »Žrtava, prinosnica i paljenica i okajnica za grijehe nisi htio, niti su ti bile ugodne« – koje se po Zakonu prinose – 9 tada reče: »Evo dolazim činiti tvoju volju.« Ukida prvo da uspostavi drugo. 10 U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
11 Svaki svećenik služi svaki dan i prinosi mnogo puta iste žrtve koje nikad ne mogu otkloniti grijeha. 12 A on, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, sjedi svagda s desne strane Bogu, 13 čekajući dalje, »dok se ne polože njegovi neprijatelji za podnožje njegovim nogama.« 14 Doista, on je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni.
U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.
Hebrejima 10:10
SVE što je 1779. zanimalo Charlesa Simeona bili su konji, igre i moda. Ali nadolazeće bogoštovlje na njegovu koledžu u Cambridgeu potaknulo ga je da razmišlja o Božjoj Riječi.
U Starom zavjetu otkrio je da je Božji narod stavljao ruke na glave životinja koje će prinijeti na žrtvu kako bi na njih prenio krivnju za svoj grijeh (Levitski zak. 4:15; 16:21). Duh Sveti pokazao mu je vezu između tog čina i Kristove žrtve. »Mogu li svu svoju krivnju prebaciti na drugoga?« pitao se. »Je li Bog osigurao žrtvu za mene, da mogu svoje grijehe staviti na njegovu glavu?« Tog je dana položio svoje grijehe »na Isusovu svetu glavu«.
Pisac Hebrejima želi da i mi uspostavimo takvu vezu. Žrtveni Zakon predstavljao je »samo sjenu« spasenja koje će Krist donijeti (Hebrejima 10:1). U stvarnosti, »krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ« (r. 4). Ali Isus je rođen u tijelu pripremljenom da podnese težinu našega grijeha i krivnje (r. 5-7). »Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek« (r. 10, K. S.).
Pravu slobodu od grijeha nalazimo stavimo li svaku sramotnu misao, riječ i djelo na pognutu Isusovu glavu na križu. On je učinio ono što nijedna životinja ili čovjek ne može: on je »prinio samo jednu žrtvu za grijehe« (r. 12, K. S.).
– Chris Wale
Isuse, štujemo te što si podnio žrtvu za naš grijeh.