Ponižen, no pun nade
moje su kosti rasute,
srce mi je postalo kao vosak
i topi se u grudima.
16 Moja se snaga sasušila kao crijep,
moj se jezik slijepio uz nepce.
Uronio si me u prah smrti.
17 Opkoljuje me hajka pasa,
okružuje me rulja zlikovaca.
Probodoše mi ruke i noge,
18 mogu izbrojiti sve svoje kosti.
Naslađuju se gledajući me.
19 Među sobom dijele moje haljine
i za moju odjeću bacaju ždrijeb.
20 A ti, Gospode, nemoj se udaljiti od mene!
Požuri mi u pomoć, jakosti moja.
21 Izbavi moju dušu od mača
i od pasje sile život moj.
22 Spasi me od ralja lavljih
i od bivolskih rogova. Ti si me uslišao.
23 Objavit ću tvoje ime svojoj braći
i hvalit ću te usred skupštine.
24 Vi koji se bojite Gospoda, pjevajte mu hvalu!
Vi iz Jakovljeva roda, slavite ga!
Svi potomci Izraela, častite ga.
25 Jer on ne prezre i ne odbije patnikovu tugu,
niti sakrije od njega svoje lice.
Kad ga je zazvao, slušao ga je.
Objavit ću tvoje ime svojoj braći i hvalit ću te usred skupštine. <br>Psalam 22:23
Objavit ću tvoje ime svojoj braći i hvalit ću te usred skupštine.
Psalam 22:23
NA pastorov poziv na kraju bogoštovlja, Latrice je došla do propovjedaonice. Kad su ju pitali želi li pozdraviti zajednicu, nitko nije bio spreman na potresne i divne riječi koje je izgovorila. Morala je napustiti svoj dom nakon što je razorni tornado odnio živote sedam članova njezine obitelji. »Još uvijek se mogu nasmiješiti jer znam da je Bog sa mnom«, rekla je. Iako izranjeno patnjom, njezino je svjedočanstvo bilo snažno ohrabrenje onima koji su se suočavali s izazovima.
Davidove riječi u Psalmu 22 (koje upućuju na Isusove patnje) riječi su ispaćenog čovjeka koji se osjećao napuštenim od Boga (r 2), prezrenim i ismijanim od drugih (r. 7,8), okružen neprijateljima (r. 13,14). Osjećao se slabim i iscrpljenim (r. 15-19) – ali nije bio malodušan. »A ti, Gospode nemoj se udaljiti od mene! Požuri mi u pomoć, jakosti moja« (r. 20). Vaš sadašnji izazov – čak i ako nije ni blizu Davidovu ili Latriceininu – jednako je stvaran. A riječi 25. retka jednako su značajne: »Jer on ne prezre i ne odbije patnikovu tugu,… Kad ga je zazvao, slušao ga je.« A kada nam Bog pomogne, objavimo njegovu dobrotu i slobodno ga hvalimo »usred skupštine (r. 23).
– Arthur Jackson
Nebeski Oče, donosimo ti svoje osjećaje bespomoćnosti. Udahni svježu nadu u naša srca i pomogni nam da slavimo tvoje ime.