Suočiti se s prošlošću

Pročitajte: Djela apostolska 9:20-30
20 I odmah je po sinagogama propovijedao da je Isus Sin Božji. 21 A svi koji su slušali snebivali su se i govorili: »Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one što su zazivali to ime, i ovamo je došao zato da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?« 22 A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je Židove koji su živjeli u Damasku dokazujući da je Isus Mesija. 23 A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Židovi da ga ubiju. 24 Ali Savao je doznao za tu njihovu zasjedu. Oni su čuvali vrata danju i noću, da bi ga ubili. 25 A učenici ga uzeše noću i spustiše ga preko zida u košari.
26 A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime. 28 I tako je on s njima u Jeruzalemu izlazio i ulazio, i hrabro je propovijedao u ime Gospodnje. 29 Govorio je i raspravljao s helenistima; a oni su gledali da ga ubiju. 30 Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otputiše u Tarz.

 

… gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik.

Djela ap. 9:26

CHOCK Colson je 40 godina života posvetio naviještanju evanđelja Isusa Krista zatvorenicima. Nakon afere Watergate završio je u zatvoru. Obratio se 1976. i odlučio je pomagati sadašnjim i bivšim zatvorenicima i njihovim obiteljima. Kad je umro 2012., na naslovnici novina je pisalo: »Charles Colson, Nixonov čovjek za ‘prljave poslove’ umro je u 80. godini.« Neobično je da čovjeka tako duboko promijenjena vjerom određuje ono što je učinio kao bezobzirni savjetnik predsjednika dok još nije poznavao Spasitelja.

Pavlovo obraćenje i svjedočanstvo bili su prihvaćeni sa sumnjom i strahom. Kad je počeo propovijedati da je Isus Sin Božji, ljudi su rekli: »Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one koji su zazivali to ime, i ovamo je došao da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?« (r. 21). Kad je potom došao u Jeruzalem i pokušao se pridružiti učenicima, oni su ga se bojali (r. 26). Sve to vrijeme Pavao nikada nije zanijekao svoju prošlost, nego je o njoj govorio kao o dokazu Božje milosti (1 Timoteju 1:13,14).

Ne moramo se hvaliti svojim propustima ili se praviti da se nisu dogodili. Zahvalimo Bogu da je njegovom milošću naša prošlost oproštena, naša sadašnjost promijenjena, a naša budućnost je očekivanje onoga što nam je Bog pripravio.

– David McCasland

Samo Isus može promijeniti naš život.