Budućnost puna nade
ali je nema.
Od žeđi gine njihov jezik.
Ja, Gospodin, uslišat ću ih,
ja Izraelov Bog ne ću ih ostaviti.
18 Otvorit ću rijeke na golim bregovima,
izvore usred dolina.
Pustinju ću okrenuti u jezero,
suhu zemlju u vodene izvore.
19 Napunit ću pustinju cedrovima,
akacijama, mirtama i maslinama,
u pustari ću zasaditi čemprese,
brijestove i jele.
20 Oni će vidjeti i uvidjeti,
opaziti i spoznati
da je to učinila Gospodnja ruka,
da je to učinio Izraelov Svetac.«
Pustinju ću okrenuti u jezero, suhu zemlju u vodene izvore.
Izaija 41:18
NAKON razornog uragana 2005. godine grad je polako započeo obnovu. U jednom od najteže pogođenih dijelova stanovnici godinama nakon toga nisu imali ono osnovno. Burnell Cotlon radio je na tome da to promijeni. U studenome 2014. godine otvorio je prvu trgovinu mješovitom robom u tom dijelu grada nakon razaranja. »Kad sam kupio zgradu, svi su mislili da sam lud«, prisjetio se Cotlon. »Ali prvi kupac, žena koja je ušla u dućan, plakala je i rekla da ikada nije mislila da će se susjedi vratiti.« Njegova je majka rekla da je njezin sin vidio nešto što ona nije vidjela i dodala: »Drago mi je da je iskoristio tu priliku.«
Bog je omogućio proroku Izaiji da vidi budućnost punu nade usprkos razaranju. Gledajući kako »siromasi traže vode, ali je nema« (r. 17), Bog je obećao da će pustinju »pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju« (r. 18, K. S.). Kad je umjesto gladi i žeđi njegov narod ponovno doživio procvat, znali su »da je to učinila Gospodnja ruka« (r. 20).
Bog još uvijek obnavlja i donosi budućnost. Zato se »i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti« (Rimljanima 8:21). Dok vjerujemo u njegovu dobrotu, on nam pomaže vidjeti budućnost u kojoj je nada moguća.
– Monica La Rose
Bože, hvala ti što obnavljaš naše živote. Pomogni nam da svojim životom svjedočimo o nadi koju imamo u tebi.