Pouzdana je riječ: Ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti…

2 Timoteju 2:11

VIŠE od dva stoljeća prva pjesma u metodističkoj pjesmarici bila je Kako bih volio imati tisuću jezika i pjevati o slavi svoga velikog Spasitelja. Napisao ju je Charles Wesley, a izvorni naslov bio je Na godišnjicu moga obraćenja. Skladana je u spomen na temeljitu obnovu koju je potaknula njegova vjera u Isusa. Ima osamnaest strofa i objavljuje slavu Božje dobrote onima koji se pokaju i slijede Krista.

Takvu vjeru vrijedi slaviti i govoriti o njoj. U 2. poglavlju Druge poslanice Timoteju Pavao potiče Timoteja da ostane postojan u vjeri i nastavi govoriti o njoj. Zatim nastavlja: »… po mojemu evanđelju, za kojega trpim zlo sve do okova kao zločinac!« (r. 8,9) Umjesto da sumnja u ispravnost svojih odluka, Pavao podsjeća Timoteja na poruku Radosne vijesti: »Sjeti se da je Isus Krist koji je uskrsnuo od mrtvih, od Davidova roda…« (r. 8). On nije došao vladati, nego služiti i na kraju umrijeti za grijehe svijeta kako bismo imali mir s Bogom. Smrt nije pobijedila. Isus je ustao iz groba.

I kao što je oslobodila one koji vjeruju, ta poruka nije ograničena. »Ali riječ Božja nije okovana!« (r. 9), izjavio je Pavao iz mjesta na kojima se čini da smrt pobjeđuje: iz tamnica, bolničkih postelja, grobova. U Kristu ima nade za sve ljude. To je vijest koju vrijedi slaviti!

– Matt Lucas

Oče, pomogni nam naviještati Radosnu vijest svima.