Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Vrijeme za slavlje
Pročitajte: Evanđelje po Luki 15:11-13,17-24
11 Tada nastavi: »Jedan je čovjek imao dva sina. 12 Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada. On im dakle podijeli imanje. 13 Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno.
17 Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. 22 A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. 24 Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.
17 Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. 22 A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. 24 Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.
Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se.
Luka 15:23
Naša bivša crkva obavljala je krštenja u obližnjoj rijeci gdje je na suncu često ugodno toplo, ali je voda hladna. Nakon naše nedjeljne službe sjeli bismo u automobile i zajedno otišli onamo. Bio je to neobičan prizor. Na obali rijeke, stojeći u ledenoj vodi, pročitao bih prigodni tekst iz Svetog pisma i uronio one koje su se krstili u taj opipljivi izraz Božje ljubavi. Dok su izlazili, mokri do kože, prolomilo bi se klicanje i pljeskanje. Penjući se uz obalu, prijatelji i obitelj grlili bi novokrštenika – svi su bili mokri. Sa sobom bismo ponijeli tortu, osvježavajuće piće i grickalice. Susjedi koji su gledali nisu uvijek shvaćali što se događa, ali su znali da je riječ o slavlju.
U 15. poglavlju Evanđelja po Luki Isusova priča o izgubljenom sinu (r. 11-32) govori o tome da je razlog za slavlje kad god se netko vrati kući, Bogu. Uvijek kada netko odgovori »da« na Božji poziv, vrijeme je za radost i slavlje. Kad se sin koji je napustio oca vratio, otac je zapovijedio: »Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! Onda dovedite ugojeno tele… Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se« (r. 22,23).
Raskošna gozba na koju su svi bili dobrodošli bio je primjeren način iskazivanja radosti i veselja (r. 24).
– Winn Collier
Ljubljeni Oče, imamo mnogo razloga za slavlje, i ta radost proizlazi iz tebe i tvog djelovanja u našem životu.