Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im…

Luka 18:16

U dobi od samo sedam godina moja je unuka Eliana gledala video u svojoj školi o sirotištu u Gvatemali. Rekla je mami: »Moramo otići tamo da im pomognemo.« Mama joj je odgovorila da će o tome razmisliti kad bude starija.

Eliana to nije zaboravila, i kad je imala deset godina, njezina je obitelj otišla posjetiti sirotište i pomoći im. Nakon dvije godine ponovo su se vratili, ovoga puta s još nekoliko obitelji iz Elianine škole. Kad je Eliana imala petnaest godina, ona i njezin otac ponovno su otišli služiti u Gvatemalu.

Ponekad mislimo da želje i snovi male djece ne nose težinu nadanja odraslih. Ali čini se da Sveto pismo ne pravi tu razliku. Bog poziva djecu, poput Samuela (1 Samuelova 3:4). Isus cijeni vjeru malenih (Luka 18:16). Pavao je rekao da mlađi vjernici ne bi trebali dopustiti da ih ljudi omalovažavaju samo zato što su mladi (1 Timoteju 4:12).

Dakle, pozvani smo odgajati svoju djecu (Ponovljeni zak. 6:6,7; Izreke 22:6), prepoznavati da je njihova vjera primjer svima nama (Matej 18:3) i shvatiti da je Krist zabranio da im priječimo put k njemu (Luka 18:15).

Kad primijetimo iskru nade u djeci, posao nas odraslih je pomoći da se ona rasplamsa. Uz Božju pomoć, potaknite ih na život povjerenja u Isusa i služenje njemu.

– Dave Branon

Nebeski Oče, djeca u našem svijetu trebaju Krista. Pomogni nam da ih ohrabrimo da vjeruju u tebe.