Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe…

Jakovljeva 5:16

POSTOJI čovjek kojega ljudi unajmljuju kada su na umoru. Plaćaju mu da dođe na njihov pogreb i otkrije tajne koje oni nisu otkrili dok su bili živi. Jednom je zgodom ustao, prekinuo ispraćaj i rekao da je preminuli čovjek dobio na lutriji, ali to nikome nije rekao i desetljećima se pretvarao da je uspješan poslovni čovjek. Više puta unajmljeni je muškarac priznao da je bio nevjeran supruzi. Pitanje je jesu li ta priznanja znak sebičnosti ili su učinjena u dobroj vjeri, no sigurno su znak ljudske potrebe za oproštenjem grijeha.

Unajmiti nekoga da se ispovijedi umjesto nas (osobito nakon što umremo), uzaludan je i riskantan način suočavanja s tajnama. Međutim, spomenuti primjeri otkrivaju duboku istinu: imamo potrebu ispovjediti se, rasteretiti. Ispovijed nas čisti od onih stvari koje smo sakrili i dopustili da nas truju. »Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe, i molite jedni za druge da ozdravite…« (r. 16), napisao je Jakov. Ispovijed nas oslobađa tereta koji nas sputavaju, oslobađa nas da razgovaramo s Bogom – obraćamo se iskrena srca njemu i svojoj vjerničkoj zajednici. Ispovijed donosi ozdravljenje.

Jakov nas poziva da živimo vjerodostojno, ispovijedajući Bogu i svojima najbližima boli i neuspjehe koje smo u iskušenju sakrili. Ne moramo sami nositi te terete. Ispovijed je dar. Bog ju koristi da očisti naše srce i oslobodi nas.

– Winn Collier

Bože, molimo te pomogni nam ispovijedati se.