²⁷ Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidješe ga u Hramu oni Židovi što su bili iz Azije, i pobuniše sve mnoštvo, i stave na nj ruke ²⁸ vičući: »Ljudi, Izraelci, u pomoć! Ovo je čovjek koji naučava protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta sve i posvuda; pa još i pogane uvede u Hram, i opogani ovo sveto mjesto.« ²⁹ Vidjeli su, naime, s njim u gradu Trofima iz Efeza, i mislili su da ga je Pavao uveo u Hram. ³⁰ Uzbuni se sav grad, i strča se narod. Uhvatiše Pavla i stadoše ga vući van iz Hrama. I odmah se zatvoriše vrata. ³¹ A kad su ga htjeli ubiti, dođe glas k zapovjedniku čete da se pobunio sav Jeruzalem. ³² A on odmah uze vojnike i satnike i dotrča dolje k njima. A oni, vidjevši zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla. ³³ Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi da ga okuju u dvoje okove. Zatim je ispitivao tko je i što je učinio. ³⁴ Jedni su vikali u mnoštvu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke ništa sigurno saznati, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu. ³⁵ I kad dođe do stuba, vojnici su ga morali nositi zbog sile naroda. ³⁶ Za njim je naime išlo mnoštvo naroda vičući: »Dolje s njim!«
³⁷ Kad je Pavao bio uveden u vojarnu, reče zapovjedniku: »Smijem li ti ja nešto reći?« A on reče: »Zar znaš grčki? ³⁸ Nisi li ti Egipćanin koji si prije nekoliko dana podigao bunu i izveo u pustinju četiri tisuće bodežara?« ³⁹ A Pavao reče: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu!« ⁴⁰ A kad mu dopusti, stade Pavao na stubama, mahnu rukom narodu, i kad nastade velika tišina, progovori hebrejskim jezikom:
22
¹ »Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!«