Duhovna stvarnost

Bog nas poznaje

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 139:1-10
1 Gospode, ti me proničeš i poznaješ.

2 Ti znaš kad sjednem i ustanem;
izdaleka ti poznaješ misao moju.
3 Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš,
svi moji putovi tebi su znani.

4 Još mi ni riječ na jeziku nije došla,
a ti je, Gospode, već poznaješ.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ
i stavljaš na mene svoju ruku.
6 Odveć je čudesno to znanje za mene,
preveć visoko da bih ga shvatio.

7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.

9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.

Gospode, ti me proničeš i poznaješ.

Psalam 139:1

KAD je moja sestra pronašla knjigu priča iz našeg djetinjstva, naša mama, sada u svojim sedamdesetima, bila je oduševljena. Prisjetila se svih smiješnih detalja o medvjedu koji je ukrao med i kojeg je progonio roj ljutitih pčela. Sjetila se i kako smo se sestra i ja smijale čekajući da im pobjegne. »Hvala ti što si nam uvijek pričala priče kad smo bile djeca«, rekla sam mami. Ona zna sve o meni, uključujući i kakva sam bila kao mala. Sad kad sam odrasla, ona me još uvijek poznaje i razumije.

Bog poznaje i nas – bolje nego bilo koje ljudsko biće, uključujući i nas same. David kaže da nas Bog proniče (r. 1). U svojoj ljubavi on nas je upoznao i savršeno nas razumije. Bog zna naše misli, razumije razloge i značenja onoga što govorimo (r. 2,4). Upoznat je sa svakim detaljem koji nas čini onakvima kakvi jesmo, i koristi to znanje da nam pomogne (r. 2-5). Onaj koji nas najbolje poznaje ne odvraća pogled s prijezirom, nego poseže za nama s ljubavlju i mudrošću.

Kada se osjećamo usamljenima, nezamijećenima ili zaboravljenima, možemo biti sigurni u istinu da je Bog uvijek s nama, da nas vidi i poznaje (r. 7-10). On zna o nama što drugi ne znaju – i više od toga. Poput Davida, možemo s pouzdanjem reći: »Gospode, ti me proničeš i poznaješ« i kamo god da odemo tamo bi nas »ruka tvoja pratila« (r. 1,10).

– Karen Huang

Bože, hvala ti što bdiješ nad našim životima.