²⁰ Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami. ²¹ Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: »Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« ²² Daniel odgovori kralju: »Kralju, da si živ dovijeka! ²³ Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.«
²⁴ Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše na njemu ni najmanje ozljede, jer se bio pouzdao u svojega Boga. ²⁵ A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na kraljevu zapovijed i baciše ih u lavlju jamu s njihovom djecom i sa ženama. Prije nego su bili došli na dno jame navališe na njih lavovi i smrskaše im sve kosti.
²⁶ Potom izda kralj Darije svim narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: »Sreća vam sve veća i veća! ²⁷ Ovim izlazi od mene zapovijed da se u svem području moje vlasti mora svaki bojati i plašiti Danielova Boga. Jer je on živi Bog, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne obara, nikada. Njegova vlast nema kraja. ²⁸ On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova.«