Duhovna stvarnost

Traženje istine

by · Published · Updated

Pročitajte: Jakovljeva poslanica 1:19-27
19 Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi. 20 Jer čovječja srdžba ne čini Božje pravde. 21 Zato, odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše! 22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe! 23 Jer ako tko sluša riječ, a ne vrši je, on je kao čovjek koji gleda naravno svoje lice u ogledalu. 24 On se je ogledao pa otišao i odmah je zaboravio kakav je. 25 Ali tko se ogleda u savršenom zakonu slobode i ostane u njemu, i ne biva zaboravni slušatelj, nego djelotvorni vršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju. 26 Ako li tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost isprazna. 27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljanima od svijeta.

Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi.

Jakovljeva 1:19

RAZMIŠLJAJUĆI o tome zašto su ljudi skloni vjerovati da su potpuno u pravu – čak i kada nisu – autorica Julia Galef objašnjava da to ima veze s »vojničkim načinom razmišljanja« – biti usredotočeni na obranu onoga u što već vjerujemo, protiv onoga što vidimo kao prijetnje. Galef tvrdi da je korisniji izviđački način razmišljanja – nismo usredotočeni prvo na uklanjanje prijetnji, nego na traženje istine, razumijevanje »o čemu je stvarno riječ, što iskrenije i točnije, čak i ako nije lijepo, zgodno ili ugodno«. Ljudi s takvim gledištem su ponizni i imaju više razumijevanja.

Galefino gledište podsjeća na Jakovljevo ohrabrenje da vjernici usvoje sličan način razmišljanja – onaj u kojemu je svatko »brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi« (r. 19). Jakov potiče vjernike u Isusa da zapamte da ljudska srdžba ne vodi k Božjoj pravdi (r. 20). Rast u mudrosti jedino je moguć kroz poniznu podložnost njegovoj milosti (r. 21; Titu 2:11-14).

Kada se sjetimo da svaki trenutak našeg života ovisi o Božjoj milosti – ne o nama – oslobodit ćemo se potrebe da uvijek budemo u pravu. Oslonimo se na njegovo vodstvo u tome kako djelotvorno živjeti i pomagati drugima (Jakovljeva 1:25-27).

– Monica La Rose

Dragi Bože, hvala ti za dar neprestanog učenja od tebe.